Ništa nije bilo kao kod Leonarda. Umjesto Isusa, na centralnom mjestu bio je Pilat, umjesto apostola, oko njega, uglavnom papagaji i šegrti. Nije bilo ni Jude, nije ni pozvan jer mu je muka od posljednje strofe naše mile himne. Ali je zato večera u Vili Gorica, opet za razliku od one Leonardove, odisala ne baš veselim i opuštajućim tonovima. Prštalo je na sve strane od kritika i ocjena kojima su, kako im to i priliči, intelektualci secirali političare.
Prva se za riječ javila Radmila Vojvodić, naša poznata redateljka i muza. Rekla je kako je, kao žena i majka, šokirana napisima u štampi o ponašanju jednog člana UO Rudnika koji je na najvulgarniji način vrijeđao zaposlenicu tog kolektiva.
Znate ono, javi mi se kad namjestiš zube.
“Problem, međutim, nije u toj osobi, mene je zapanjila činjenica da je taj čovjek predstavnik kapitala porodice Đukanović u Rudniku i da se otvoreno hvali kumstvom sa vama g. Predsjedniče”, vidno potresena je rekla Vojvodićka, da bi zaključila:
“Mislim da je to nedopustivo jer se na taj način šalje užasna poruka javnosti o sistemu vrijednosti na kome počiva ovo društvo i mislim da se vi javno morate ograditi od takvih i sličnih osoba”.
U kritičnom tonu je nastavio poznati bokser i još znamenitiji pjesnik M. Popović. On je svoje pritužbe adresirao ka šefu parlamenta Krivokapiću, ukazujući na poguban učinak njegove kampanje oko crnogorskog novogovora.
“Druže Ranko, vi ste ovim ozbiljno doveli u pitanje našu književnu zajednicu koja je, kao malo šta u ovom društvu, jedinstveno pisala na istom jeziku, na crnogorskom”. Popović je izrazio bojazan da će nakon ove Krivokapićeve avanture, hrvatski pisci i pjesnici iz CG početi da koriste hrvatski, Bošnjaci bosanki a da će naša braća Srbi pobjeći čak u ekavicu! “To bi bila katastrofa”, ustvrdio je Popović.
Za riječ se javio i režiser iz Beograda Branko Bale Baletić. Istakao je da i pored toga što ova vlast ima velikog razumijevanja za njegove propale filmske projekte, mora iskazati kritički stav prema uređivanju državnog dnevnika. “Pobjeda jeste crnogroska, rekao je Baletić, ali na pogrešan način! U pravu je Brković mlađi, to je pravi magloid“!
Novak Kilibarda, profesor iz Donje Gorice, kazao je Đukanoviću kako bi bio krajni red da se, i pored velikih zasluga koje ima za obnovu naše države, potpuno povuče iz politike i oslobodi prostor za nove, mlađe ljude, koji na drugačiji način doživljavaju evropske vrijednosti i savremenu civilizaciju. "Evo, Lukšić ne izgleda loš izbor, ali ga vi uporno saplićete", konstatovao je Kilibarda.
Rade Brajović, rekonvalescent stare i nenarodne politike koju je Đukanović oduvao 90-ih, iskazao je ogorčenje načinom na koji Ranko Krivokapić vodi SDP. “Šta si, pobogu, Ranko učinio od sebe i od naše Partije”, emotivno je uskliknuo Brajović! “Sebe si pretvorio u portparola organizovanog kriminala, a SDP u produžni kabl DPS-a. Ne znam ko vam je g. Krivokapiću dao mandat za takvu politiku, osim ako i vi nijeste istim mehanizmima - novac, privilegije, strah - ustrojili SDP kao što je to vaš očiti šef Đukanović uradio sa DPS-om?!”
Dvorski papagaj se zahvalio na pozivu da prisustvuje skupu intelektualaca, iako ni on sam sebe ne doživljava na taj način. Skrenuo je pažnju šefovima (Đukanoviću i Krivokapiću, op.a.) da svojom politikom u medijima potpuno urušuvaju ovdašnji prostor i idu na ruku velikosrpskim glasilima iz Biograda.
“Ako tako nastavite gospodo, vratiće nam se devedesete kada ste kukali, posebno vi šefe (M.Đ., op.a.) kako se sva Crna Gora trese kada Politika i RTS nešto objave jer ćete pogasiti sve ovdašnje ozbiljne medije i onda će oni iz Beograda ušetati na raščišćen prostor”, usplahirenim glasom je svjedočio papagaj, da bi onda zaključio:
“Sramota je, ravna veleizdaji, da ste sve do skora za direktora Javnog servisa držali g. Vojičića, da vam je glavni medijski analitičar “bugarin" Đuranović, a da ste u Pobjedu instalirali čovjeka koji nikad nije živio u Crnoj Gori, koji nema ni naše državljanstvo, čak ni fakultetsku diplomu. Zato se slažem sa Baletom da takva Pobjeda brani Crnu Goru ali na pogrešan način”!
Živko Andrijašević se osvrnuo na istorijsku dimenziju problema ističući da Crna Gora nikad nije dobila demokratsku vladu i nikad nije imala slobodne izbore. “Finansiranja stranaka, medijska pravila, zloupotrebe javnih službi i institucija, pritisci na birače, govore da mi ni danas, kao ni u doba kralja Nikole, nemamo smjenjivu vlast kao temelj demokratskog društva. Ne moram vas podsjećati kako je ta Nikolina država završila, zato apelujem da učimo na greškama iz naše istorije a ne da ih ponavljamo”!
Božidar Nikolić, predsjednik DANU, je zapazio da je vrijeme nakon referenduma pokazalo kako je mnogo teže urediti ozbiljnu državu nego što je bilo izboriti se za nju: “Bez ozbiljne i pravedne države mi nemamo budućnost i svako onaj ko radi na stvaranju privatnog posjeda od naše Crne Gore u stvari radi u korist velikosrpske ideje”, zaključio je Nikolić.
Anđelko Nikolaidis (bio jednom Crni Anđelko), kao nekadašnii saradnik CKL, sada službenik šefa parlamenta, koji je opet veliki poštovalac lika i djela g. Brkovića, iskazao je svoj revolt što živi u zemlji čije institucije nijesu, ni nakon skoro šest godina, preduzele ništa da se rasvijetli atentat na pisca u kome je ubijen njegov vozač Srđan Vojičić!
“Sa guranjem takvih zločina pod tepih, da ne govorimo o onim iz 90-ih, deportacije, razaranja, genocidi - ova zemlja nema budućnost”, zaključio je đavolov šegrt.
Rade Bojović, kao pravnik i legalista ukazao je na veliki propust u pripremi ovog skupa jer je neprirodno, neuobičajeno i pravno vrlo problematično što na njega nije pozvan ni predsjednik države, ni premijer.
“Iz legalističkog ugla neko bi zato ovaj skup mogao da okarakteriše kao zavjerenički, kao nekakvu tajnu večeru u pripremu državnog udara?! Ja ne bih volio da se moje ime nađe u tom kontekstu.
Zato je bilo pametnije sačekati premijera Lukšića da se vrati sa službenog puta a ne dovoditi ga u neugodnu situaciju da u dalekom Njujorku mora da se snebiva i pravda kako je znao za okupljanje iako je svima jasno da nije", kazao je Bojović.
I tako do duboko u noć. Milo i Ranko jednu, intelektualci stotinu. Deset glava, hiljadu jezika, kako kaže narodna. Očito, i oko ove naše tajne večere postoje kontroverze, kao oko one Leonardove. Većina medija je javila kako je na Gorici sijalo patriotsko jednoglasje.
Ja želim da vjerujem da je bilo suprotno, baš ovako kako sam opisao. A i ako nije, zar je zabranjeno sanjati. Šta fali snovima, posebno kada nam je intelektualna stvarnost tako tužna i sumorna.
Bonus video:
