Stvarno su me iznervirali ovi izbori. Ne zbog rezultata, on je poznat još od januara ‘89, nego zato što drugi put kršim riječ. Pretprošle, 2016, kad nas je režim oko podneva isprepadao državnim udarom, glasala sam uprkos čvrstom obećanju da neću više učestvovati u toj farsi. Inat me je natjerao da sa Zabjela pješke odem u Zagorič, uz zavijanje iz policijskih marica i ostalih pokretnih sredstava za zastrašivanje naroda.
Prošle neđelje grizla me je savjest zbog Mladena Bojanića. Kad je on mogao da se žrtvuje poslije onakve opozicione bruke, neće ni meni kruna pasti s glave... Ionako nemam problem sa vlastitim izborom, nego sa smislom izbora u zemlji u kojoj je već davno obesmišljeno sve, a naročito život. Čudi me da neko već nije predložio proglašenje moratorijuma na izbore, bar deceniju-dvije. Dok se masa ne odvikne od glasanja za isto...
***
- Pošto sam prihvatio prijedlog narodnog predstavništva i svojim ga potpisom ozakonio, proglašavam u ime gospoda boga našu otadžbinu kraljevinom, a sebe, po milosti božjoj, nasljednim kraljem Crne Gore.
Ovako je, po kratkom postupku, ostarjeli kralj Nikola oslobodio Crnogorce izbornih dilema. Ne skrivajući svoju autokratiju. Politički možda pogrešno. Ali, ljudski potpuno iskreno. Država, to smo Mi Nikola Prvi i moja familija, po milosti božjoj. Plus dvorska elita, po milosti Njegovoj. Znam, ta Crna Gora je nestala. Ali tek poslije 50 godina. Ova naša ni 13 nije napunila, a samo što se ne raspadne.
***
Samo osam godina poslije veličanstvenog krunisanja, gospodarov “dragi narod” je zapjevao: “Kralj Nikola ukra vola, pa ga vodi preko mora”... Nije to bila ona ista većina koja mu je klicala? Dobro, ali đe je onda bila. Na braniku države sigurno nije.
Možemo sad da snimimo i stotinu serijala, ali Božićni ustanak okupio je, u najgoroj varijanti, nešto više potlačenih nego Marko Milačić prošle neđelje. U najboljoj, mnogo manje nego Draginja Vuksanović. Na kraju se većina branitelja crnogorske države zaklela tuđem kralju. Crna Gora je i formalno nestala prije nego što su oni položili oružje. Za propast, najlakše je bilo optužiti Austrougarsku i Srbiju.
U stvari, Crna Gora je nestala zato što više nije imalo što da se brani. Od nje je početkom 20. vijeka ostao samo gospodar, njegova familija, njegova autokratija i nezajažljivost dvorskih tajkuna.
Je li samo kralj Nikola bio kriv? Gledajući današnje potomke njegovih “dragih Crnogoraca”, ne vjerujem. Ali, da ne nagađam, samo još jedan citat:
- Našli ste puno lijepih riječi da za napredak Crne Gore za ovo pedeset godina blagodarite meni. Koliko od toga meni pripada izmjeriće potomstvo. A ja ću sada da kažem i vama i potomstvu da sam ja mogao uspijevati koliko sam uspijevao samo sa ovakvim narodom...
***
Odavno nešto nijesam ponešena za životom, ali počeću da žalim što neću dočekati da čujem hoće li se ovako biranim riječima i potonji gospodar Crne Gore obratiti dragom narodu 2028, kad uveliko bude nadmašio Tita. Ili će to učiniti nakon još deset, da bude napaj sa kraljem Nikolom. Naravno, samo po dužini vladavine. Po državničkom učinku, bar u prvih 30, svako poređenje bilo bi čist bezobrazluk.
***
Dobro je što makar znam kako ni njemu, ako ikad ode sa vlasti, ne gine onaj vo iz oproštajne pjesme za kralja. Zna to i on, zato je onako i izgledao na bini... Samo je falilo da mu Filip Vujanović uzvrati onaj podsticajni udarac u leđa sa prošlih izbora.
Čemu uopšte da se raduje? Tome što je u pripremama za izbore saznao da neki od onih koje je stvorio žele na njegovom mjestu drugoga... Ili drugu, što je još gore. Očas posla ispratila bi ga stazama Svetozara Marovića i Miomira Mugoše...
Potpuno svjestan da ga odavno samo trećina punoljetnih stanovnika milom ili silom drži na vrhu, izabrao je da vještačku idilu i dalje održava na aparatima. Dok se sama ne rasprši, ili rasprsne u krvi kao prije stotinu godina. Samo što ovoga puta nećemo morati da tražimo uzroke sa strane. Biće dovoljni samo domicilni - gospodar, njegova familija, njegova autokratija i nezajažljivost dvorskih tajkuna.
Sad kad ovako poređah na kraju, baš i ne žalim što taj haos neću dočekati.
P.S. Izborna noć na fašističkoj TV Vijesti... Novinar, poslije slavlja u štabu depeesa: Do kada ćemo gledati ovakve scene? Dragan Šoć: Dok god to Đukanović bude htio. Sve zavisi od njegove volje. To je realnost Crne Gore, to je realnost naše tradicije. Tako je bilo i za vrijeme Petrovića, tako je bilo i poslije rata, tako je i sada... I narednih deset godina pripadaju Milu Đukanoviću. Dok se ne pripremi nasljednik.
Bonus video:
