U višemjesečnu i svakodnevnu hajku na mene i moju porodicu, koja je otpočela nakon mog otkrića da Slobodan Pejović nije nikakav heroj već obični prevarant, uključio se direktor i jedan od vlasnika „Vijesti“ i čuveni "lovac na zmajeve" Željko Ivanović. Koji u svom ekspertskom tekstu o crnogorskom jeziku, totalno van konteksta, podlo tvrdi da je Veselin Veljović meni i mom bratu pobratim.
Ni meni, ni bilo kome iz moje porodice Veselin Veljović nije pobratim. To mi ne može doći ni po kojoj liniji: moji nijesu radili u crnogorskoj policiji, za razliku od Željka Ivanovića kome su brat i otac bili policajci.
U kakvim sam odnosima sa Veljovićem i njegovim šefovima bio i ostao, vidi se i iz saopštenja Uprave policije Crne Gore, objavljenom u Vijestima (22.02.2007.) Veljović me u tom policijskom pamfletu optužuje da su moji tekstovi o radu crnogorske policije "orkestrirani", "cinični", "tendenciozni i zlonamjerni"; da sam ja "neupućeni i neobaviješteni moralni čistunac"; da se moje ime veže i za nekakve "kružoke, lica i grupe". Slijedi teška optužba: Šeki Radončić je "frontalno suprotstavio bezmalo policiju svim nacijama koje žive u Crnoj Gori". I na kraju prijetnja: moraće Šeki "promijeniti zanimanje i zvanje"?!
Nijesam ostao dužan: "Veljovića očito boli moja konstatacija da u crnogorskoj policiji još rade batinaši koji su poneseni velikosrpskim nacionalizmom sprovodili deportacije, brutalno tukli muslimane po Bukovici i liberale po Cetinju, sprovodili najcrnju policijsku torturu nad legitimnim rukovodstvom SDA, specijalci koji su tukli fudbalske navijače po Plavu, inspektori koji su nakon promjene zvanične državne politike batinom prevaspitavali pojedine Srbe u Crnoj Gori... Sada su, eto, opet Albanci na redu... I tako ukrug. I oni kojima je koeficijent inteligencije manji od broja cipela, iz ovoga mogu zaključiti da ja ne suprotstavljam 'crnogorsku policiju svim nacijama koje žive u Crnoj Gori'. Niti imam tu moć. To, kao što znamo, mogu samo njeni šefovi. Ja samo govorim o pojedinim policajcima na koje su se građani žalili zbog torture, koji još rade u policiji. Sada dodajem: među njima ima i onih na visokim funkcijama u Upravi policije. To je vrijeme sadašnje."
Na kraju sam Veljovića pozvao da "saopšti ko je izvršio atentat na književnika Jevrema Brkovića i ubio njegovog tjelohranitelja Srđu Vojičića, ko je ubio policajca Slavoljuba Šćekića, ko je likvidirao urednika 'Dana' Duška Jovanovića, ko je pobio visoke funkcionere MUP-a Gorana Žugića i Darka Raspopovića, ko je naručio i izvršio još dvadesetak likvidacija po Crnoj Gori?"
Ovakva dva čovjeka ni po kojem osnovu ne mogu biti pobratimi. Stoga bih zamolio zaboravnog Ivanovića da pogleda u arhivi brojeve “Vijesti”, iz vremena njihove i njegove ljubavi sa režimom, i prisjeti se u kakvim su odnosima bile Željkove “Vijesti” sa Veselinom Veljovićem i njegovim šefovima, posebno sa Milom Đukanovićem. I ko je od nezavisnih “Vijesti” godinama pravio Đukanovićev bilten? Možda Željko Ivanović? Šeki Radončić sigurno nije.
Kako bih izašao na kraj sa višemjesečnom hajkom i odvratnim podmetanjima meni i članovima moje porodice koje organizuju i finansiraju vlasnici “Vijesti” i “Monitora”, i g. Željko Ivanović će dobiti priliku da na sudu dokaže kako, kada i zašto smo se moj brat, koji i ne zna ko je Veselin Veljović, i ja pobratimili sa nekadašnjim miljenikom i saradnikom “Vijesti”, a mojim ljutim neprijateljom.
I neka se na sudu Lovac na zmajeve ne pokušava vaditi pričom da je njegova eksplicitna i odvratna tvrdnja, koja ima za cilj moju diskretitaciju, visoka metafora koju Šeki Radončić i sud ne razumiju. Stavljanje svog smeća i svojih biografija pod tuđ tepih je uvijek kažnjivo. Makar se radilo i o Lovcu na zmajeve.
Bonus video:
