Kada je na desetogodišnjicu Vijesti stigla istorijska čestitka njenom direktoru, među brojnim izjavama i ocjenama tog čina, zapamtio sam komentar Džudi Bat, briselske analitičarke i dobrog poznavaoca naših prilika.
„Miriše na organizovani kriminal“, konstatovala je ona.
Razvoj događaja, od Veljovićeve tragikomične istrage, do hvatanja njegovih dobrovoljaca-pripravnika i takozvanog rješavanja slučaja, potvrdili su osnovanost sumnji koleginice Bat.
Dvije godine kasnije nova sačekuša, ovog puta uredniku “Vijesti” Jovoviću i fotoreporteru Pejoviću. Nalogodavci i počinioci, gradonačelnik i njegov sin, nijesu se krili ali ni to nije pomoglo da se slučaj rasvijetli.
Poluge pravne države Crne Gore, policija, tužilaštvo i sudstvo, učinili su nemoguće, uklonili sve tragove i nalogodavca oslobodili krivičnog gonjenja a žrtve napada proglasili dželatima!
I sada ponovo. Sačekuša za dva naša automobila. Ništa im nijesu mogle stotine pređenih kilometara po crnogorskim gudurama, glave im je došla jedna sačekuša. Čitam sarkastičan komentar na portalu – ubuduće koristite bicikla za transport novina, biće manja šteta kada ih zapale!
Ova posljednja sačekuša je uslijedila dan nakon novog, i opet istorijskog, intervjua bivšeg premijera, u kome je opet crtao metu. Od nezavisnih medija, dakle, Vijesti i Monitora, i od NVO, dakle MANS-a!
Isti lik M.Đ. je uoči one prve sačekuše, direktoru novina, izjavio kako je grupa njegovih kritičara među kojima sam bio i ja, skup isfrustriranih i sramotnih ljudi a ne nezavisnih intelektualaca kako se lažno predstvaljaju.
Nećete vjerovati, ali taj čovjek M.Đ. sjeo je u službeni automobil nalogodavca sačekuše na urednika i fotoreportera Vijesti i provozao ga čak do Žabljaka, čime je javnosti poslao poruku da u poptunosti stoji iza djela svog uzornog gradonačelnika!
Otuda je sasvim nebitno da li je najnovija sačekuša rezultat smišljene akcije mafije ili individualni čin budalastog pojedinca, kako nas, ali i samog sebe, hrabri premijer Lukšić.
Bilo jedno ili drugo, suština je ista - inspiracija za taj novi teroristički napad došla je iz sistema vrijednosti i načina vladanja koji personifikuje M.Đ. A koji aktuelni premijer dosad nije pomislio, a kamoli pokušao da načne. Za suštinsku promjenu biće potrebne decenije.
Ali, ako zaboravimo izvještaje Tužilaštva iz Barija o organizovanoj kriminalnoj grupi na čijem se čelu nalazi M.Đ., ako zanemarimo zločin deportacije i utamničimo (citat M.Đ.) Slobodana Pejovića kao nalogodavca tog nedjela, ako zaista povjerujemo šefu Agencije za pranje novca koji u premijerovih milion i po eurića koji su mu iznenada sletjeli na račun iz Pireus banke u Londonu nema sumnji u pranje novca i podmićivanje, ako uzmemo zdravo za gotovo izjavu ministra pravde Markovića da atentat na Duška Jovanovića nema veze sa vrhom crnogorske vlasti, a time ni sa onim na vrhu, ako preskočimo nasilje nad finansijskim sistemom Crne Gore zbog poslova premijerove porodične banke i vraćenih miliona kredita novcem poreskih obveznika i državnih kompanija, ako prestanemo sumnjati da je M.Đ. Deripaskin lakej koji bjelosvjetskim tajkunima nudi sva dobra Crne Gore kao da su njegova privatna prćija, ako, dakle, sve to što je u svakoj normalnoj državi dovoljno da se makar uzme izjava a kamoli pokrene postupak protiv inkriminisane osobe M.Đ., ako, dakle, sve pobrojano i još mnogo toga previdimo i pred svim tim zažmurimo - nijesu li onda, samo ova tri pomenuta slučaja raznovrsnih sačekuša vezanih za naš list i njegovu uređivačku politiku dovoljan dokaz da se zapitamo da li je, zaista, na vlasti u Crnoj Gori partija organizovanog kriminala?! Koja se lažno predstavlja (citat M.Đ.) kao demokratska, pa još pride stranka socijalista. A da je njen predsjednik u stvari šef organizovane kriminalne grupe. I da nam se zato dešava ovakvo nasilje. I da će se i dalje dešavati dok god na čelu te partije i ove zarobljenne države stoji M.Đ. Dok ova država miriše na M.Đ, da parafraziram Džudi Bat.
Da nije tako, zar bi se M.Đ toliko uzbuđivao na svaki pomen organizovanog kriminala i njegovih prvaka. Nije li koliko juče biranim riječima govorio o Darku Šariću, braneći njegovo pravo na nevinost dok se ne dokaže suprotno i podržavajući njegov zahtjev za našim državljanstvom?!
Koliko je samo puta rekao da je Cane Subotić njegov prijatelj, a da su crvene potjernice za njim i sumnjičenja da stoji iza naručenih likvidacija poslovnih mu partnera i kritičara - čista ujdurma?! Nije li M.Đ. svako novinarsko pitanje o borbi protiv organizovanog kriminala doživljavao kao provokaciju, trudeći se da relativizuje i umanji problem jer, eto, sve zemlje, čak i vodeće, kako kaže, stare članice EU imaju isti problem?!
Da li se neko sjeća da je M.Đ. kao prvi i najuticajniji političar ove države poslao jasnu poruku kako je organizovani kriminal pošast ovog društva i da će se vlast beskompromisno obračunati s njim? Nema te izjave. Čak i one koje u tom smislu daje njegov nasljednik Lukšić, nestaju i ne čuju se u buci koju proizvodi njegov šef i generalisimus (čitajte Ljosu i „Jarčevo slavlje“).
Zato je svaka priča, dolazila ona iz vlasti, opozicije, medija, Brisela ili Vašingtona, o evropskim standardima i vrijednostima u Crnoj Gori pod novim premijerom - priča za malu djecu. Sve dok nad glavom nadarenog i mlađanog Igora stoji mač kralja Mila, ovdje nema ništa od promjena. Sve dok ova država miriše na M.Đ. promjene su sanak pusti.
Ali, i pored svega ja razumijem M.Đ. Čovjek je zaista u problemu jer iskreno, najiskrenije dakle, smatra da je svijet u kome on živi – u stvari evropski standard i vrijednost.
Autizam je završna faza svih diktatora. Svojim djelom i riječima bivši premijer M.Đ. ozbiljno dovodi u sumnju ideju da je u Crnoj Gori moguća mirna tranzicija. Čak je i PzP predlagao da mu se omogući jeljcinovsko povlačenje, da se ne dira, samo da poštedi ovo društvo svog daljeg uticaja i vizionarstva. Uzalud, uzalud, uzalud.
M.Đ. je očito odabrao da ode kao Sanader a ne kao Jeljcin. Zato je tako žestoko zalegao za Veljovićem i Čarapićkom. Oni su mu garant mira i stabilnosti. Nikad ga, po sopstvenom priznanju, neće hapsiti, nikad procesuirati, nikad ga pozvati na bilo kakav razgovor. Recimo, zbog širenja govora mržnje! Da samo da izjavu. I kao nalogodavac Mugi plati prekršajnu kaznu. Valjda to nije zbog troška više miliona teškog političara, kako ga rangira Independent, koji je sav taj imetak zaradio sa mjesta višedecenijskog premijera jedne od najsiromašnijih zemalja Evrope (ovo nije Independent nego Gardijan).
Ali, da bi M.Đ. bio makar saslušan a kamoli uhapšen, treba prvo da se nešto od toga desi šefu policije. Zato bitka za to mjesto traje mjesecima. I zato će biti zanimljivo vidjeti njen epilog. Veljović ili neka replika istog, značila bi da ostajemo jedina zemlja u Evropi i po još jednom neslavnom pregnuću – kao zemlja u kojoj je na vlasti organizovani kriminal i njegov šef M.Đ.
Bonus video:
