Nije lako premijeru! Bez šale. Sve više liči na Alisu u zemlji čuda.
Zar nam se s pravom ne žali kako ne može narediti tužilaštvu da povuče optužnicu protiv glavnog urednika Vijesti jer je, poput Evrope i Amerike, i kod nas podjela vlasti sveti princip. Lukšić kao da kaže našim partnerima iz MDLF - slažem se sa vama da je optužnica protiv glavnog urednika neodrživa, iskonstruisana i zasnovana na falsifikovanim dokumentima, ali šta ja mogu kada je sudska vlast odvojena od izvršne.
I premijer bi bio potpuno u pravu da nije jednog detalja. Da li je i u vrijeme kada je fabrikovana ova optužnica protiv koje on sada ne može da ustane iz principijelmih razloga, da li je dakle i tada tužilaštvo radilo nezavisno, van domašaja politike?!
Ili može ovako: možda je danas, u vrijeme vlade Igora Lukšića, tužilaštvo zaista samostalno, van kontrole premijera, ali šta ćemo sa periodom njegovog prethodnika kada se i o upravniku vrtića ili treneru KK Budućnost odlučivalo u užem kabinetu? A kamoli o čelnim ljudima pravosuđa.
Tako ispada živimo uvrnutu stvarnost – Briselu i Vašingtonu podmećemo aktuelnog premijera koji kao istinski demokrata insistira na nezavisnosti i samostalnosti sudske vlasti, dok na unutrašnjem planu sve teče po viziji i volji Lukšićevog predhodnika. Nije lako, zaista, EU i SAD snaći se u ovom galimatijasu.
Kako da ne prihvate iskrena uvjeravanja premijera Lukšića da se on ne može i ne želi miješati u rad pravosudnih organa, a s druge strane kako da razumiju ponašanje tužilaca i sudija koji podižu optužnice i procesuiraju slučajeve na osnovu farsičnih istraga i falsifikovanih dokaza i svjedoka?!
Idemo dalje. Lukšić nije, u odgovoru američkim partnerima, pomenuo pitanje “Pogrebe”, nelojalne konkurencije i porodične uređivačke politike?! Da li zbog toga što tu ne bi mogao da upotrijebi isti argument kao za pravosuđe, da to nije dio nadležnosti njegove vlade?
Vlada je vlasnik skoro 90 odsto državnog lista, imenuje i razrješava upravni odbor, plaća milionske minuse mladog i lijepog rukovodstva, ali opet dolazimo do problema iz prvog paragrafa - akteulni Primus nikako da se izbori sa nasljeđem svog prethodnika.
Opet ispada da imamo premijera koji zagovara nezavisnost medija i nemiješanje vlade u uređivačku politiku bez obzira na vlasništvo lista, a s druge strane, živimo realnost u kojoj tu novinu kroji bivši premijer i njegov brat. Imamo, dakle, u suštini porodičnu novinu koja se finansira novcem poreskih obveznika. I koja se, umjesto da služi javnom interesu, zloupotrebljava za odbranu korumpiranih i kriminalnih grupa po Crnoj Gori.
Isti je problem kod tzv. Javnog servisa - premijeru je muka na šta liči RTCG, ali kako da promijeni situaciju kada je Savjet te kuće, koji bira rukovodeći tim, jedno nezavisno tijelo formirano na temelju najboljeg zakona u ovom dijelu Evrope?!
Možda ništa bolje nego ovakav Javni servis ne razotkriva sav cinizam bivšeg premijera i njegovu politiku ismijavanja svih evropskih vrijednosti i standarda. I šta sad da radi Lukšić - dobio je u nasljeđe tragikomični Savjet i spram njega žalosno rukovodstvo Javnog servisa, a s druge strane i evropski zakon o Javnom servisu koji ga sprečava da interveniše i nešto promijeni. Zato ćuti i trpi. Kao i svi mi.
Slično je i sa direktorom policije za koga direkorka MANS-a Vanja Ćalović s pravom tvrdi da ima 20.000 razloga za ostavku. Što njemu, naravno, ne pada na pamet. Time pravi medveđu uslugu premijeru Lukšiću ostavljajući mu samo jednu mogućnost - da ga smijeni! Ali kako, kada je on ne samo zaostavština već zavještanje Lukšićevog prethodnika?!
Možete li zamisliti da u Hrvatskoj ili Srbiji, Bosni ili čak Albaniji, direktor policije kaže kako nikad i ni pod kojim uslovima ne bi hapsio jednog običnog građanina kakav je danas M.Đ, usput predsjednika jedne stranke, ali recimo bi i Vujanovića, koji je predsjednik države ili samog Lukšića koji je predsjednik Vlade?!
To nije rekao, ali svi znamo da bi?! Jer u njihovom slučaju zakon bi bio jednak za sve. Kao kod Marovićevog brata. Bivši premijer je već nešto drugo, polučovjek, polubog, kako da na njega primijeni zemaljske zakone? Zato on ne bi hapsio bivšeg, a iz istih razloga sadašnji premijer nema petlje da ga smijeni!
Iako zna, kao u slučaju optužnice protiv Jovovića, da je direktor policije sputan brojnim repovima iz prošlosti i nemoćan da se uhvati u koštac sa kriminalom i korupcijom. Kako očekivati od čovjeka da krene u tu odlučnu borbu koju zahtijeva zvanični Brisel, kada bi je, da je prava i zakona, morao početi od samog sebe?!
I tako opet dolazio do iščašene situacije - ponosimo se premijerom koji se zalaže za profesionalca, a ne predatora na čelu jednog tako osjetljivog resora, a živimo pod čizmom porodičnog policijskog pendreka spremnog da hapsi i mlati sve po Crnoj Gori osim jednog čovjeka i jedan broj njegovih, takođe, nedodirljivih. The untouchables!
Kada se sve sabere, postavlja se pitanje: šta mi imamo od premijera koji bi u normalnoj zemlji možda bio i za ponos, kada imamo nenormalnu zemlju u kojoj jedan takav premijer onda služi za podsmijeh? Nedodirljivima, naravno.
Ili ovako: ko će da preživi demokratska načela i politiku aktuelnog premijera kad stvarnost funkcioniše po sasvim suprotnim, anticivilizacijskim principima i vrijednostima njegovog prethodnika?
Zato Lukšić treba da, poput Alise, nađe napitak koji će ga učiniti toliko velikim i moćnim da se uhvati u koštac sa istinskim izazovima i krene u temeljne promjene ovog društva. U protivnom, priča o premijeru reformatoru ostaće samo bajka.
Bonus video:
