Rapravljajući o kleveti, nedavno se poslanik vladajuće partije zabrinuo kako će se njenim brisanjem iz zakona dati više prostora za neodgovornost novinara.
Prema njegovoj logici, novinari su neozbiljni a ubuduće će biti još i više - poslanici to neće moći da prežive.
Povodeći se definicijom krivičnog djela, novinari bi mogli da ga zbog toga tuže za klevetu - dok je još ima. Tužba za uvredu, koja bi glatko prošla pred sudom, glasila bi da vi godinama vrijeđate novinare i građane neozbiljnim obećanjima u bolje sjutra i to za vrlo ozbiljne plate koje vam oni finansiraju.
Putovanja, jagma za upravnim odborima, dnevnice, ručkovi u skupštinskom restoranu, takođe o trošku neodgovornih novinara i ostalih građana ove države koji godinama slušaju otrcane političke govore koje ste sastavljali kada smo i mi i vi imali iluzije o vašem putu ka demokratiji.
Ti isti neodgovorni novinari godinama prate vaša izlaganja na plenumu i odborima, tamo sjede i prate čak i kada vi malo zadrijemate, što je privilegija koju oni nemaju dok su na radnom mjestu.
Pitam se da li o neodgovornosti novinara mogu govoriti oni koji već tri godine dogovaraju izborni zakon, četiri godine “formiraju” odbor preko kojeg bi ušli u neprestanu borbu protiv korupcije.
Ali, pokazali ste zavidnu revnost kada ste za tili čas postigli široki konsenzus oko toga kako kroz zakon o izboru poslanika i odbornika disciplinovati medije i novinare. Tu bi, takođe, novinari mogli da vas tuže jer vi svoje ambicije uređivanja medija pokušavate da ostvarite tako “što bismo vam unaprijed slali pitanja na koja biste odgovorili prilikom gostovanja”. Iole ozbiljan političar bio bi uvrijeđen takvim konceptom.
Tako, kada god informacije nijesu po vašoj mjeri i želji onda vaši šefovi donose dekrete da niko od vas sa nama ne razgovora, jer smo maliciozni, tendenciozni, neprofesionalni i - prolaze bez tužbe za klevetu.
A i tu ima elementa da vas tužimo jer zovete naše urednike i ne govorite da vas boli što stalno ne piše kako ste složni, lijepi ali ne više i mladi, jer nijesmo ni mi koji smo bili osnovci kada ste zasjeli u te klupe. Ali, kada dođe do pokajničkih koraka tražite da shvatimo da ste sve klevete izrekli u afektu rastrzani od tereta vođenja države u bolju budućnost.
Tako godinama izgleda začarani krugu suživota novinara i političara. Očigledno nijeste još shvatili vrlo jednostavne zahtjeve medija u priči o zakonima, državi i medijima.
A novinari su od države tražili: da ih ne gone tužioci po nalogu svojih bahatih šefova, da ne zloupotrebljavaju tužioce za lične obračune sa medijima i novinarima, da tužioci ne zloupotrebljavaju funkcije zbog istih motiva, da sudovi ne presuđuju tužbe za klevetu u korist kriminalaca koje ne smiju da gone ni da im sude.
I imali su samo jedan argument - ne kažnjavajte novinare zato što pišu o onima kojima vi ne smijete da se bavite.
Da izjednače zaštitu novinara makar sa poslanicima, koji sudski ne odgovaraju zbog klevete jer su se dogovorili da neće sebi uskratiti imunitet.
Još jedan problem o kojem su mediji pisali posljednjih godina, a poslanici ga još nijesu shvatili, jeste da nije samo problem kleveta već i enormni zahtjevi koje su vaši partijski šefovi, javni funkcioneri dobijali sudskim presudama.
Tačno je da nijesu sve tužbe bez osnova i da svako ima pravo da sudskim putem zaštiti čast i ugled, ali ne i da zloupotrebljava sudove tako što će naplatiti duševne boli i patnje po cijenama na kojim bi im pozavidjela Evropa.
Ako vam savjetnici nijesu pripremali diskusije, onda je od vas neodgovorno da taj problem nijeste makar uočili.
Ali kada se jednom se uvede obrnuti teret dokazivanja, da onaj ko traži novčano obeštećenje mora da dokaže da nije istina to što je za njega objavljeno, neće ići na mijenjanje ZOO jer će se broj takvih tužbi naglo smanjiti.
Novinarske tužbe za isto krivično djelo izostale su i nakon izjave vrhovne državne tužiteljke koja je nedavno izjavila kako su joj novinari podvalili sukob sa prvim čovjekom policije. Ona bi već mogla da bude tužena za klevetu i uvredu u “produženom trajanju”.
Čarapić vam se nedavno požalila kako su između policije i tužilaštva novinari napravili zbrku i zakomplikovali stvar. Vjerovatno su novinari blokirali saradnju u slučaju Šarić, Mojkovac, Montenegroerlajnz... kao i saopštenja izdata u vezi sa tim.
Podvalili su joj i sastanak sa premijerom Igorom Lukšićem zbog loše saradnje dva vladina organa.
Neka mi ne bude uzeto za zlo i kao kleveta, problem je, očito, što te dvije institucije imaju dva a ne jednog šefa - Ranka Krivokapića i Mila Đukanovića.
Uvrijeđen je bio novinarskom neodgovornošću i ministar unutrašnjih poslova Ivan Brajović kada su Vijesti napravile prvoaprilski štos. Rekao je kako ne želi da se ponove takve neslane šale sa njegovim ministarstvom. Problem je što ministar je ozbiljno shvatio šalu, ali i on kao da se šali oko predloga za direktora policije. Razlika je što je šala Vijesti važila jedan dan, a njegova traje veće mjesecima. Dok se njegova partija godinama već šali sa građanima. A mi nijesmo tužili za klevetu, uvredu i tražili obeštećenja zbog suživota sa vama.
Eto, ako me tužite za klevetu, preuzeću vašu formulu da “nijesam govorio o svim novinarima, jer ih ima i dobrih, da je sve ovo vrijednosni sud”. Ako mi ta odbrana pred sudom ne prođe, jer sam bez imuniteta, pružiću vam dokaze da nije riječ o kleveti: spiskove ugašenih firmi, otpuštenih radnika, proganjanih građana, dosijeje ubijenih i premlaćivanih novinara...
A vaš doprinos je bio da javno osuđujete svako nasilje kojem ste, usuđujem se reći, svojim “odgovornim” odnosom - doprinijeli.
Bonus video:
