Posljednjih mjeseci često ljudima postavljam pitanje zbog čega je gospodin Đukanović strašno zabrinut. Još niko nije pogodio moj naizgled šaljivi odgovor. Zabrinut je zato što zna, da je sve bliži trenutak, kada ga čak ni opozicija neće moći spasiti.
Kao što sam upozoravao pred izbore 2016, lideri opozicije su neslogom i lošim radom postali jedini krivac što su DPS i korumpirani sateliti još uvijek vlast u Crnoj Gori. Ukoliko Đukanović „pobijedi“ na predsjedničkim izborima, isključivi krivac će opet biti lideri profesionalne opozicije.
Katastrofalno lošim vođenjem države, gospodin Đukanović i njegovi tajkuni su državu Crnu Goru doveli na prag suštinskog nestajanja i proizveli veliko nezadovoljstvo građana. Kada bi odlučivalo jedino nezadovoljstvo građana, gospodin Đukanović bi ubjedljivo izgubio predsjedničke izbore. Nažalost, uporedo sa nezadovoljstvom građana Đukanovićevom vladavinom, postoji i odbojnost građana prema opoziciji. Opoziciju karakterišu usitnjenost, nesloga, lideri osrednje političke sposobnosti, nedostatak vizije razvoja Crne Gore, a čini mi se i potpuna nezainteresovanost, ili blaže rečeno nedostatak vremena za razmišljanje, o bilo kakvoj viziji razvoja. Ovu nimalo privlačnu sliku profesionalne opozicije, DPS je učinio još gorom, predstavljajući ih, ne bez razloga ali u pretjeranoj mjeri, kao opoziciju postojanju države Crne Gore. Uspješno predstavljanje opozicije kao anticrnogorske i antidržavne je posljednja linija odbrane DPS i Đukanovića od ogorčenih građana i donijelo je tananu pobjedu DPS na parlamentarnim izborima 2016, što će se najvjerovatnije ponoviti i na predsjedničkim izborima 15. aprila 2018. Uzalud sam upozoravao lidere opozicije na činjenicu da na predsjedničkim izborima može pobijediti jedino kandidat koji je za samostalnu Crnu Goru duže, iskrenije i trajnije od gospodina Đukanovića; kandidat u koga se sumnja da nije odan dugovječnosti države, pa čak i ako je ta sumnja neopravdana, ne može dobiti izbore nigdje na kugli zemaljskoj, pa čak ni u Crnoj Gori. Izuzetno, i takav kandidat može dobiti izbore ali jedino ako dođe do poplave ogorčenja građana; sa neizbježnim pogoršanjem situacije Crnu Goru će kad tad preplaviti građansko ogorčenje i tada Đukanovića i DPS neće moći da spasi ni ova nesrećna opozicija. Malo je vjerovatno, ali ne i nemoguće, da se to desi već 15. i 29. aprila.
Kao što je poznato, 9. januara sam javno iskazao želju da budem predsjednički kandidat, ne zato da bih uživao u vlasti (niko human, pametan i kreativan ne može uživati u vlasti), nego da zajedno sa građanima, uz jasnu viziju razvoja i ogroman rad, zaustavim dalji sunovrat Crne Gore i pokrenem itekako mogući preporod države. Otvoreno sam pozvao opozicione lidere da odustanu od predsjedničkih izbora i da mi ne smetaju. Mogli su na primjer da kolektivno odu na tromjesečni odmor u Australiju i da se 16. aprila vrate u Crnu Goru u kojoj je Đukanović izgubio izbore. Naravno, znao sam da je šansa minimalna, jer od opozicionih lidera ama baš niko ne razumije viziju razvoja koju predlažem, a vjerovatno i ne žele u potpunosti nezavisnog i nesalomljivog kandidata koga ni u najmanjoj mjeri ne mogu kontrolisati. Velika je šteta što građani u sivilu prosječnosti i bezidejnosti predsjedničkih kandidata, rekao bih u diktaturi prosječnosti, neće moći da čuju i podrže drugačiji glas i viziju razvoja. Neće se čuti glas drugačije, samopouzdane i ponosne Crne Gore, Crne Gore koja po kvalitetu života građana može i treba da postane evropsko i svjetsko čudo, Crne Gore koja može i treba da bude primjer mudro i humano organizovanog ljudskog društva koje živi u blagostanju i harmoniji sa prirodom.
Iako je opozicija zabrinjavajuće loša, mislim da bi za Crnu Goru ipak bilo dobro da gospodin Đukanović izgubi izbore; nažalost, ne zato što je opozicija sposobna da Crnu Goru učini boljom, nego zato što treba prekinuti jednu samovoljnu i štetočinsku vlast koja je Crnu Goru dovela na prag suštinskog nestajanja. Na nesreću Crne Gore, gospodin Đukanović nije iskoristio istorijsku šansu da od 2006. do danas pretvori Crnu Goru u izuzetno kvalitetnu državu i ostane u istoriji kao najveći crnogorski državnik svih vremena (uz oproštaj svih njegovih zlodjela iz posljednje decenije XX vijeka).
Kvalitet države je najbolja odbrana naše Crne Gore; u kvalitetnoj državi unutrašnji protivnici samostalne Crne Gore bi bili beznačajna snaga. Vlast koja je Crnu Goru pretvorila u veoma nekvalitetnu državu je postala veća opasnost za opstanak države od otvorenih protivnika njenog postojanja, kojih nažalost ima. Mislim da je opasno glasati za opoziciju, ali da je još veća opasnost glasati za ovakvu vlast. Možemo jedino da se nadamo da je ovo posljednji put da biramo manje od dva zla, posljednji put da biramo manji od dva velika rizika za našu budućnost.
Bonus video:
