Parada ponosa svuda gdje se desi je spektakl, karneval, opšte veselje. Vatromet boja i igre. Kao da smo zaboravili pravu prirodu karnevala – karneval je bio u srednjovjekovno doba upravo neka vrsta, današnjim rječnikom kazano, socijalne ventilacije – dani kada se moglo ono što se ne smije u tzv. „normalno“ doba.
Doduše, stvari na Balkanu idu malo teže – u Beogradu i Sarajevu parada ponosa izazvala je ulične obračune i divljanje mladih fašista. Uzalud ste se ponadali da je Podgorica nešto drugo – i ovdje su, kako vidimo, fašisti i ostali spremni na sve, samo da se ne desi... šta? Šetnja slobodnih ljudi. Karneval različitosti.
Dakle, to što je u dobrom dijelu svijeta razlog za javni spektakl, na Balkanu, očas postaje razlog za fašističko divljanje, skup najgorih, histeriju onih koji vjeruju da su najzdraviji i najnormalniji od svih, i da njima pripada dužnost da - “izliječe” druge. Naravno, ova “medicina” podrazumijeva isključivo srednjovjekovne metode.
Crna Gora, izgleda, još nije u stanju da podnese nešto takvo. Tu se, kako vidjesmo, rađa ad hoc savezništvo između Amfilohija, raznih ministara, pa i dobrog dijela opozicionih, institucionalnih i vaninstitucionalnih prvaka... Ako išta treba da vas zabrine, onda je to upravo ovo jezivo saglasje.
Naravno, najgadnija je opcija koju bira većina – to su oni koji kažu – ok, meni različitost ne smeta kada se odvija u spavaćim sobama, ali, što ima oni tu da paradiraju? A zašto da ne? Ne sjećam se da su se ljudi tako zgražavali kada su masovno pratili i cvijećem zasipali tenkove koji su išli da ubijaju naše komšije.
Dakle – Crna Gora može da podnese i glad i štrajkove, i dekane-siledžije i ponižavanje pameti, može da podnese i korupciju i cinizam moći, našim dičnim građanima ne smeta ni primitivizam, dobar Crnogorac može da, bez problema, podnese očigledno pranje novca u vladajućoj partiji kroz lažne spiskove donatora, sve to može, ali ne i šetnju sugrađana koji žele svoje pravo na različitost. Ima li strašnije dijagnoze za jednu zemlju, za jedno društvo?
Ostasmo, kako izgleda, bez parade ponosa, ali zato će iz sve snage paradirati DPS. No, koliko god na tu paradu bili naviknuti, ova gospoda uvijek mogu i korak dalje. Ta parada neće izazvati nikakve nerede – zato i traje toliko dugo. Dvije decenije. Njima niko neće reći – paradirajte u svojim spavaćim sobama, ostavite javnost na miru.
Kongres vladajuće partije smješten u dane državnog praznika – eto, to su privatizacije o kojima gotovo niko ne priča: ko je “kupio” praznik, i po kojoj cijeni? Kako se stiče vlasništvo nad „državnim datumima“?
Da se i tu nisu javljali kakvi Italijani? To se zove drskost – partijski događaj uokviren državnim praznikom. Da možda i ovaj praznik nisu kupili donacijama brojnog članstva. I to, izgleda, vrlo bogatog članstva: da se ne sjećate priloga od nekoliko stotina ili hiljada eura, morate biti ne samo zaboravni, već i vrlo imućni.
Mora da je tu kao i sa crkvama – umjesto dvije pravoslavne crkve, uskoro ćemo na sceni imati jedinstvenu DPS crkvu. Ali, tu bar neće biti problema – lako će se znati ko je patrijarh.
Opet, možda je ovaj skandal sa donacijama članstva odgovor na pitanje zašto im služe kongresi – valja prikupiti nova imena za buduće spiskove donatora. Ovo vrijeme, definitivno, traži svog Gogolja.
Nekada su, sjećam se, u dječijim časopisima postojale rubrike tipa – obucite princa Valijanta, ili Paju Patka. Pored strip junaka dobili biste nekoliko nacrtanih odjevnih predmeta koje je onda vrijedni pionir (ili pionirka) sjekao i lijepio preko obnaženog heroja.
Možda bi kongres vladajuće partije bio zgodna prilika da se ljudima ponudi slična igra – kreirajte idealnog DPS-ovca? I onda kombinujete: recimo, Milova samokritičnost, Svetova jasnoća, Mugijeva istinoljubivost (i očinska ljubav), Filipova sklonost hazardu... I slično.
Treba ubaciti i nešto od nižeg, policijsko-pjesničkog kadra – recimo, Veljovićevu suptilnost i profesionalizam, Migovu elokvenciju, Đaginu teatralnost, a ne zaboravite ni Goranovićevu (savjetničko-direktorsko-književnu) profesionalnu etiku... Kakav Frankenštajn.
Još samo da Igor napiše pjesmu o svemu ovome, i, možda ima nade. Mislim, da se sve, ipak, pretvori u karneval. Ili kakav beskrajni monster ball...
Bonus video:
