Evropska nam unija neprestano govori o vladavini zakona, kao jedinom putu koji nas može izvući iz sadašnje depresivne situacije, u kojoj zakoni važe selektivno: dok su vlast i političari, redovno, iznad zakona, debeli ceh nagomilanih problema državi redovno plaćaju obični ljudi, koje prečesto borba za goli život tjera da gaze onu tanku liniju koja dijeli zakon od bezakonja.
Na Kosovu, gdje EU čak ima i misiju kojoj je glavni objektiv usmjeren upravo na uspostavljanje vladavine zakona, pardoksalno, ti naši “veliki bosovi”, dok sebi daju pravo da budu imuni na kršenje zakona, ostalim, običnim ljudima, pridikuju kako se zakoni i red moraju poštovati.
I da paradoks bude još veći, isti ti zapadni emisari koji svakodnevno insistiraju da naša društva mogu postati istinski evropska samo kad se budemo pridržavali slova zakona i evropskih standarda, istovremeno stvaraju i njeguju partnerstva sa istim tim našim vladarima koji ni pet para ne daju ni za zakone niti za evropske standarde, koji su im, zajedno sa vladavinom prava, važni samo kao izborne parole.
Da li je u pitanju briselska (tradicionalna) politička hipokrizija ili je to pak obična petparačka demagogija, normalna za diplomatske misije u problematičnim zemljama, nije mnogo ni važno. Važan je rezultat, a on pokazuje da većina ljudi ne osjećaju stid u kršenju zakona, već samo prezaju od mogućih zakonskih posljedica.
Naravo, politički moćnici na vlasti ne osjećaju čak niti taj strah od hvatanja na nedjelu – jer su, kao što rekoh, u najčešćim slučajevima, iznad zakona.
* * *
U svojim je “Analektima”, stari kineski mudrac, Konfučije, već davno kazao da vladavina zakonima i nametanje reda prijetnjom oštrim kaznama kao rezultat daje društvo u kojem ljudi traže način da kazne izbjegnu, ne osjećajući stid od samog kršenja reda i zakona.
Znači, stvara se kontekst u kojem, na primjer, krađa ili neplaćanje poreza samo po sebi nije loša stvar, ukoliko te ne uhvate da to činiš, pa je cio “trik” da nastaviš to da radiš, ali da te ne uhvate.
Sa druge strane - nastavlja Konfučijeva lekcija - vladavina vrijednostima i vrlinama u društvu uspostavlja, vremenom, sistem vrijednosti koji čini da društvo i ljudi počnu osjećati stid kad krše zakone – bili uhvaćeni ili ne. I to, prema staroj kineskoj filozofiji, čini ljude boljim.
I sve to, u kranjoj liniji, znači da su upravo vladari oni koji prvi treba da se povinuju zakonima prije nego li budu to tražili od drugih, i tako svim građanima daju primjer i model.
Nažalost, u našem slučaju je to, bar za sada, nemoguće; naši vladari, koliko god bili “demokratski” izabrani, nijesu u stanju da sebe spuste na nivo “smrtnika” za koje važe zemaljski zakoni.
Oni bi da nastave sa kršenjem, a mi da plaćamo ceh za njih.
Koja je alternativa ovoj i ovakvoj vlasti?
Na Kosovu, a koliko vidim i u okruženju, opozicije su slabašne, a veći broj njih i nijesu puno bolji od onih na vlasti.
Za većinu opozicionara dolazak na vlast nije sredstvo za postizanje nekih promjena, već sam cilj.
Kao u poznatom francuskom karikaturalnom stripu o Velikom veziru Iznogudu kojemu je jedini cilj svrgnuti kalifa Haroun El Plašida, i time sam postati kalif umjesto kalifa, većina naših opozicionara sanja stolicu vlasti, a kada se nje i domognu – ista priča: vlast iznad zakona, građani plaćaju ceh.
Zato, pitanje nije kako promijeniti vladare, već kako promijeniti njihov način vladanja. Kako mentalitet vlasti transformirati u mentalitet službe društvu, građanima i državi – to je pitanje?
Teško pitanje, naravno, ali esencijalno.
* * *
Meni je već poodavno dosta ovih i ovakvih dilema.
Odgovor jeste oduvijek bio jednostavan: uspostavljanje sistema i vladavine vrijednosti.
Vrijeme je dakle da se okrenemo vrijednostima, vrlinama, moralu i etici i izgradnji sistema zasnovanog na njima, koji će društvo izvući iz blata u kojem se sada nalazi. Blata koje je nagrdilo sve – od politike i vlasti, do ekonomije i kulture.
Vrijeme je, kažem, da vratimo sebe, onakvi kakvi smo valjda nekada, u našim sjećanjima, i bili - kao ljudi, iskreni, otvoreni, pravedni. Dobri. Ljudi.
Vrijeme je da ljudskost dobije vlast, i da počne vladavina vrijednosti. Vladavina prava i zakona će onda biti čisto tehničko pitanje.
Bonus video:
