Pismo predsjedničkom kandidatu
G. Đukanoviću,
Vi ste za mnoge vrhovni vođa, skoro pa božanstvo. Kuju Vas u zvijezde i ponizno služe nadajući se će uhvatiti malo Vaše pažnje. Šire famu da ste nepobjedivi. Izvinite, ali pošto se kunete u Crnu Goru želio sam da Vas obavijestim da ste Vi već poraženi. Iako zvuči čudno, Vi ćete, kao patriota, shvatiti da je cijena Vaših pobjeda toliko skupa da ste na kraju pretrpjeli debakl od samog sebe. Ne očajavajte, ovo je zemlja koja se podizala iz pepela više puta, pa će moći opet.
Kako ste to izveli? Možda će vam lakše pasti ako počnemo od epiloga Vaše politike. Crnu Goru ste pretvorili u društvo bez kompasa, pa samim tim društveni talog proizveli u elitu. Ovo je postala zemlja u kojoj se ne uspijeva marljivim radom i poštovanjem pravila. Sistem čiji ste pokrovitelj smatra budalom svakoga ko nije nešto zakučio, prigrabio, čupnuo i šklapio. Poželjno je biti prljav jer onda onaj iznad njega može da ga ima u šaci, a to znači da mu neće postavljati pitanja o tome što on, shodno poziciji, čupka malo više. I tako idemo polako do vrha piramide.
Učitelji su u Vašem sistemu predmet podsmijeha, a dileri, kamataši i starlete osobe od poštovanja. Mafija se osjeća slobodno i zaštićeno, a građanin strepi. Sve ste to uspjeli uz jednostavnu formulu - ako je doza poslušnosti neupitna, onda je tolerancija nasilja, dilovanja, ugrađivanja, zelenašenja i sličnih “snalaženja” - neograničena.
Vama je vjerovatno jasno u šta može da se pretvori društvo bez kompasa. Više nema normi, ni pisanih ne nepisanih. Nema pravice nego samo prava jačega. Nema više države, samo njena imitacija. Dobri ljudi se sklanjaju, razbojnici vladaju.
Vi, jel’te, neobično volite Crnu Goru. Ako je tako, onda svakodnevno gledate kako ste VI sami sebi najljući protivnik. Na autobuskim stanicama gledate budućnost ove zemlje koja odlazi. Čak i cijele porodice. One koji ostaju i drže do sebe Vaš sistem revnosno ućutkuje, prepada ili proganja. Ako ne može da ih prethodno kupi. Samo se osvrnite na slučaj Milene Mijović nakon što je konkurisala na mjesto direktorice jednog vrtića. On je najsvježiji. A da li se sjećate policajca Gorana Stankovića? Nije mogao da laže i poslije toga za njega više ovdje nije bilo života. Emigrirao je prije tri godine. Kako ste nagradili prvog crnogorskog zviždača Suada Muratbašića? Isto kao Stankovića.
Slučaj Milene Mijović je ilustrativna slika Vaših uradaka, zbog lika koji stoji u pozadini. Na njoj je jedan ministar, nekada uzorni i uspješni student koji je imao plemenite ciljeve. Da bi se uklopio u Vaš sistem on je danas moderni trgovac robljem. Ucjenjuje pa kupuje ljude na pijaci koju ste otvorili i drži ih kao svoj ulog u vašem zajedničkom akcionarskom društvu. U tom mladom čovjeku se u stvari krije Vaš najveći grijeh. Talentovanog mladog ekonomistu, koji je trebalo da bude primjer generacijama diplomaca, pretvorili ste u nalickanog monstruma. Umjesto profesora sa integritetom stvorili ste slugu bez skrupula. Dobro, i do njega je. Vi ste ga bolje procijenili.
I baš tu dolazimo do toga kako se “enigma jedne harizme” pretvorila u njen suštinski poraz. Mogli ste da je iskoristite da emancipujete i popravite Crnu Goru, ali ste se odlučili da je, u stvari, kontrolišete kako Vas ne bi prevazišla. Umjesto da podstičete vrline, Vi ste radije stimulisali mentalitetske mane svojih sunarodnika. Mogli ste da nagrađujete čestitost, požrtvovanost, hrabrost, solidarnost… Vi ste izabrali da se ovdje više isplate fukarluk, prevrtljivost, kukavičluk i poniznost.
Iz tog miljea je nastao “premijer pobjednčkog duha”. Da volite Crnu Goru, kao što pričate, ne biste autora tog naslova sada poslali da taj duh uspostavlja u RTCG.
G. Đukanoviću, Vi ste nesporno uporan čovjek. Dok koračate prema još jednim izborima, sjetićete se svih onih ozarenih lica 21. maja 2006. godine. Oni su sanjali bolju Crnu Goru. I oni su uporni.
Autor je potpredsjednik Građanskog pokreta URA
Bonus video:
