Riječ je o nekom smiješnom gradiću u Novom Meksiku, za koji, izvjesno, gotovo niko ne bi ni znao, da se nije desilo nešto, za što i dalje mnogi tvrde da se u stvari – nije ni desilo.
Tamo su, mnogi vjeruju, 1947. godine pali neki nesrećni vanzemaljci. Postoje i fotografije navodne obdukcije tih bića, a prije nekoliko dana iz arhive FBI izvučeni su i objavljeni dokumenti koji, kako mnogi misle, potvrđuju tu priču.
Naravno, nakon ovakvih vijesti, uprkos žovijalnom imenu agenta koji potpisuje izvještaj (Gaj Hotel), uvijek živnu teoretičari zavjere. Takvi dokumenti za njih su žuđeni el dorado. Uprkos gromopucateljnim najavama, ti dokumenti, zapravo ne potvrđuju nešto senzacionalno novo.
Ali, to nije problem za one koji vjeruju. Njima je potreban samo impuls, sve ostalo “odrađuje” uvjerenje. To vam je sigurno odnekud poznato...
Možda su ipak imali sreće što su pali u pustinju Novog Meksika.
Da su, tada, 1947-48, pali, ne daj bože, u Crnu Goru, što bi im se sve moglo desiti – kako bi lasno nastradali dok dokažu da nisu ruski špijuni. Ili da nisu diverzanti ubačeni da podriju socijalistički poredak u izgradnji.
Mada, mora da su ih i Amerikanci dobro provjeravali – da ipak ne znaju neku rusku riječ...
Ali, zamislimo, kako bi tek prošli da su, umjesto u Novi Meksiko, ipak, pali u Crnu Goru, ali ne 1947, već, recimo, nekih šezdesetak godina kasnije. U svemirskim razmjerima šezdeset godina je ništa, da su malo duže “vatali” neku krivinu kod Andromede ili Sirijusa, taman bi toliko zakasnili.
Pa, recimo, kao da im je malo nevolje – da su, slučajno, pali u doba popisa. Što bi ih sve snašlo dok se izjasne. Kako bi odabrali naciju i jezik? Da li bi ih zbunili bilbordi? Ko bi im objasnio da su “srpski jezik posisali s majčinim mlijekom”, a da je crnogorski “autohton” ne samo u Sunčevom sistemu već i u čitavom jezičkom raznoglasju Mlječnoga puta.
Ili, da su pali negdje oko legendarnog podgoričkog kina Kultura (u školsko dvorište-ljetnju kino baštu), pa još da su, uplašeni i zbunjeni, ubjegli u zgradu. Ne znajući da ih je sreća odavno ostavila – možda baš na onoj krivini kod Andromede (ili Sirijusa).
Kako ćeš tamo, u kosmičkim prostranstvima, znati da negdje u ostatku vaseljene, postoji gradonačelnik koji je zaratio sa Kulturom. Pa, nakon knjižare, krenuo da uništi i bioskop.
Ali, pošto bisokop nije lako pretvoriti u butik, gradonačelnik je odlučio da tu šarmantnu i staru zgradu sruši – kao da je ovaj grad prepun drevnih zdanja. (Mora da je doživio nešto ružno u tami bioskopa: da je popio kakvu antologijsku “korpu” ili zvučni šamar.)
A svi kompleksaši takve događaje pamte – i osvete se kad ih zapane.
Vratimo se vanzemaljcima: što ih sve snađe, a tek su stigli u Crnu Goru... Glas Čepuraka ne bi ni izvijestio o iznenadnom dolasku. Što nije najavljeno iz vlasti, nije se ni desilo. A ovi visoki diplomatski gosti dolaze bez najave.
Naravno, to što nisu izvijestili o dolasku, ne bi ih spriječilo da objave – demanti Vladine komisije, da, zapravo, niko nije ni dolazio. To pišu tabloidi... Koji vanzemaljci, gospodine ministre?
Ili, da su pali na kakav kozački skup patriota. Dok bi kosmički nesrećnici shvatili da treba da se izjasne o identitetskim pitanjima, ostali bi brzo bez identiteta. Bilo bi – vanzemaljci, van iz zemlje. Zajedno sa ostalim izdajnicima. Ne bi ni stigli da potegnu pitanje državljanstva. A i ko bi ovdje rekao lijepu riječ za njih.
Činjenica da vanzemaljci temeljno ćute vjerovatno bi ih približila Maroviću. Ali, ne vjerujem da bi to poremetilo odnose u DPS-u. Nema tih vanzemaljaca koji bi to mogli... Kao što vidite, ipak su imali sreće. Novi Meksiko je neuporedivo bolja varijanta od Crne Gore.
Ipak, najveselije bi bilo da su, recimo, pali u dvorište javnog servisa... Tu bi ih čekalo više mogućnosti. Kada bi nadležni shvatili da ta bića uporno ćute – sigurno bi im ponudili neko rukovodeće ili uredničko mjesto.
Druga mogućnost je atraktivnija – da su naišli na elokventnog Marka Milačića (upravo se vratio sa premjeravanja imanja), koji bi sigurno našao zajednički jezik sa njima, i odmah ih poveo na proteste ispred Vlade, što bi bilo dobro – jer bi pobuna u Crnoj Gori dobila i intergalaktičku dimenziju.
A bio bi to zanimljiv dokaz da je čak i vanzemaljce lakše nagovoriti na demokratsku akciju nego li Crnogorce. Pa, ko je tu pao s Marsa...
Bonus video:
