Što treba da se desi da se crnogorski političari shvate da i sebi kopaju jamu neopisivom gramzivošću? Do kada misle da čerupaju sve crnogorske resurse upirući se da i praunucima obezbijede blagostanje, dok im komšije životare pokušavajući da nađu posao, a da pritom sačuvaju slobodu, svoje mišljenje i političko opredjeljenje?
Kada će crnogorska „politička elita“ spoznati da u Crnoj Gori na izborima glasaju građani, a ne stoka, i da koči prosperitet ove države sve dok nas, zloupotrebljavajući siromaštvo koje je sama proizvela, tretira kao ovce koje vabe šakom soli?
Kada će početi da se ponašaju kao sluge građana, a ne kao nadmeni goniči robova, koji se prizemnim manipulacijama predstavljaju kao zabrinuti oci? Zar nijesu svjesni da nikako ne mogu sakriti svoju lažnu brigu i ogoljeni cilj da, sakrivajući se iza interesa nacije, opštine, sela i bratstva, sebi obezbijede nekoliko hiljada eura mjesečno, a oni na vrhu restorane, banke, hotele...
Ako makar i počnu da razmišljaju o ovim pitanjima neće izgubiti dušu, a da od njih uporno bježe pokazali su beskrupuloznošću prilikom partijskog prekrajanja lista za popisivače. Pored hiljada mladih ljudi sa fakultetskim diplomama, koji ne mogu do posla i zato što se još nijesu učlanili u DPS, SDP ili SNP, pohrlili su da priliku da zarade još jednu platu daju svojim vjernim aktivistima. Pa čak i svojim funkcionerima u lokalnim upravama, a u Danilovgradu i potpredsjedniku opštine.
Da DPS i SDP odavno vladaju i zato što „nesigurne“ glasače podmićuju radnim mjestima ili ih suptilno ucjenjuju gubitkom istih je aksiom u Crnoj Gori, a da su iste metode bliske i opoziciji pokazali su SNP i Nova srpska demokratija, praveći iza kulisa dogovor sa vlašću kako da podijele kvote za popisivače.
Dok javno kiritikuju DPS i SDP da su stvorili privatno-partijsku državu i pokušavaju da ubijede i Crnu Goru i Zapad kako prihvataju vrijednosti zapadne civilizacije i Evropske unije, kada ih ostavimo same ponašaju se na isti način kao njihovi tobožnji politički protivnici. Kao da su se pomirili sa time da ne mogu takvi kakvi su pobijediti DPS i onda odlučili da za sebe ugrabe što je ostalo nakon 20-ogodišnje pohare jedne iste partije.
Umjesto da baš oni insistiraju da se partije ne miješaju među popisivače, odlučili su da makar malo nagrade svoje članove, nadajući se da će ih tako zadržati uz sebe na sljedećim izborima. Umjesto da uporno traže promjenu sistema vrijednosti, opet pristaju da igraju po taktu DPS-a u igri u kojoj će ostati smiješni statisti.
Sve dok ne uvide da moraju da igraju za cijelu Crnoj Gori kojoj treba i ekononomski i socijalni i kulturološki napredak, čeka ih beznadežno kaskanje za DPS-om i nada da će i oni jednom biti ministri.
Naravno, nijesu izabrali svoje popisivače samo da bi im omogućili platu, nego i da bi uticali na rezultat popisa. To su mogli i drugačije, nego nijesu odoljeli da još jednom demonstriraju da u Crnoj Gori nemaju što da traže oni koji nemaju partijske knjižice ili koji nijesu „sigurni“ glasači.
Bonus video:
