Na najznačajnijim izborima u Irskoj od njenog osnivanja viđen je skoro potpuni slom stranke Fiana feil („Vojnici sudbine“), nekada najveće pojedinačne partije na irskoj političkoj sceni.
U ponedjeljak je postalo jasno da je Fiana Feil izgubila skoro 60 od ukupno 166 mjesta u parlamentu. Mnoge od političkih dinastija ove partije su bile izgubljene pošto je Fiana feil eliminisana.
Razlog za ovo je jednostavan - Fiana Feil je odgovorna za uništenje irske privrede i kasnije loše vođenje pregovora koji su rezultirali kreditom za izbavljenje od 85 milijardi eura od Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Evropske centralne banke (ECB).
U srcu kolapsa nalazilo se udruživanje Fiane Feil sa „zlatnim krugom“ poslovnih insajdera, preduzetnika iz sektora nekretnina i njihove omiljene Anglo-irske banke. To je banka čiji su sumnjivi zajmovi i kontroverzne aktivnosti direktora gotovo izazvali kolaps cjelokupnog irskog bankarskog sistema.
Irska je nekada predstavljala uspješnu priču u EU. Od sredine 1980-ih do početka 1990-ih Irska je od najsiromašnije zemlje EU postala jedna od najbogatijih, čime je zaradila nadimak „Keltski tigar“. To je bio model koji su širom regiona – a i šire – smatrali modelom koji treba slijediti, što možda i nije bilo mudro.
Krah je bio još brži od rasta, a početkom svjetske ekonomske krize 2007. irska javna preduzeća sa ograničenom odgovornošću (Plc) su od evropskih miljenika postala ekonomske olupine. Kada se saberu bankarski dugovi i dugovi javnog i privatnog sektora, poreski obveznici duguju okrutnih 700% BDP-a.
U februaru 2010. u izvještaju Dejvi risrča („Davy research“) zaključeno je da je Irska „velikim dijelom protraćila“ godine visokih prihoda tokom ekonomskog buma, pošto su privatna preduzeća investirala svoj imetak „na pogrešnim mjestima“, što je sada ostavilo u nasljeđe hiljade nezavršenih građevinskih projekata, kao i krah tržišta nekretnina i banaka.
Mrak koji se nalazi u srcu ovog finansijskog kraha i za Irsku i za partiju Fiana feil potiče od korumpiranog i arogantnog stava triumvirata bivših premijera iz redova Fiane feil - Čarlsa Hjuija (tri mandata tokom perioda 1979-1992), Brtija Aherna (1994-2008) i Brajana Kauena (2008-2011).
Dr Ilejn Birn u članku koji je objavio Transparensi internešnl „Kratka istorija irskog zakona o korupciji“ kaže da je „formalizacija odnosa između poslovnih interesa i Fiane feil dobila zamah tokom 1960-ih kroz grupu za prikupljanje sredstava pod imenom Taca (grubi prevod irske riječi 'podrška').“
Izgleda da se nekoliko uticajnih biznismena okupilo i sponzorisalo Čarlsa Hjuija, ondašnjeg ministra, da kako bi jednoj elitnoj grupi veoma bogatih dozvolio da izbjegne redovne poreske obaveze. Čarls Hjui je nastavio da vlada zemljom kao premijer u tri odvojena mandata između 1979. i 1992. Uprkos optužbama za korupciju, slučaja o švercu oružja koji se našao pred sudom i prisluškivanja telefona novinara, Hjui je preživio nekoliko pokušaja smjenjivanja.
Kao što je slučaj sa mnogim korumpiranim liderima, luksuzni život Čarlsa Hjuija koji je podrazumijevao skupu garderobu, vilu, privatno ostrvo i ručno rađene Šarve košulje iz Pariza nije se slagao sa njegovim zvanično prikazanim prihodima. On je 2006. preminuo osramoćen i pod istragom koju je sprovodio tribunal za korupciju.
Uskoro ga je naslijedio premijer Berni Ahern (1994-2008), u krugovima Fiane feil poznat i kao „vjetrovka“ (anorak) zbog njegovog običaja da nosi skromnu odjeću.
Međutim, na kraju je i protiv njega tribunal pokrenuo istragu, pošto su se postavila pitanja o „kreditu“ od 39.000 funti koji je dobio od jedne grupe poslovnih ljudi. Ova suma je bila značajno manja, a njegov životni stil mnogo manje drzak od Hjuievog, ali je to bilo dovoljno da Ahern podnese ostavku na mjesto premijera i da se povuče iz političkog života, iako je negirao da je uradio išta nezakonito osim neplaćanja nekih poreza.
Do kraja 2010, uz irsku ekonomiju koja je bila u ruševinama, tolerancija bilo koje vrste neprikladnosti predstavljala je liniju preko koje se nije moglo preći. Prošli su dani kada su glasine o političkoj korupciji prihvatane kao nešto što se tolerisalo. Treći premijer iz Fiane feil „sam je sebi presudio“ prosto jer u vrijeme poslaničkih pitanja u parlamentu nije pomenuo da je igrao golf sa izvršnim direktorom „razvojne“ Anglo-irske banke uoči njenog kraha, koji je državi nametnulo milijarde eura duga.
Potpuno korumpirani poslovni dogovori i razmetljivo hvalisanje bogatstvom na koje su tokom 1970-ih ljudi samo slijegali ramenima i prihvatali neizbježno, krajem 2010. su bili toliko nezamislivi, da su neprijavljena partija golfa i večera sa direktorom banke bili dovoljni da se premijer povuče iz političkog života, a da vlada doživi konačni slom pod težinom sopstvenih pogrešnih odluka i poluistina.
Fianu Feil, koja je Irskom vladala gotovo 4 decenije, sustigla je njihova sudbina. Irski narod je konačno progovorio, ali bilo je vrijedno čekanja. Da parafraziram Martina Lutera Kinga „Luk moralnog univerzuma je dugačak... ali se savija ka pravdi“.
Bonus video:
