Original je brale original, a kopije sve bleđe i jadnije ako „smem“ da kažem. Naime, mnogi sljedbenici i obožavatelji lika i djela, spremni su da izjave da društvene svojine nikad nije ni bilo na ovim prostorima. Oni umjereniji izjaviće da se „ne sjećaju“. Bolje pozicionirani, obzirniji i temeljniji teoretičari reći će da ne treba gubiti vrijeme na čeprkanje po prošlosti: ima važnijih stvari – nadalje - nijesmo sigurni da li je prošlost prošla ... posegnućemo i osvrnuti se kad za to dođe trenutak – nikako prije. Uostalom, imamo Akademije dvije - spremne da blagovremeno ispoštuju smjernice i istraže sve ono što je u najboljem interesu građana i etničkih manjina, LGBT populacije... stranih investitora i domaćih pomagača
Svako će dobiti prošlost kakvu želi – badava li imamo dvije Akademije. Budućnost je doduše u ovom trenutku – ali ne mora da znači - u manjoj mjeri izvjesna i bistra. Naravno, poletni partijci – oni sa emocijom - ćućore i pregovaraju sa glasačima, daju garancije, smjernice i certifikate o poželjnim aranžmanima i dobrim sadržajima koji nas čekaju u budućnosti.
Stoga, preporučujemo odanim glasačima da se svakako i uredno uzdržavaju od starenja, kao biološkog procesa - prikoče do daljeg – ono najbolje tek dolazi. Opoziciji se dakako grdno piše što je izlišno analizirati: dobiće ono što su zaokružili - na popisu i inače.
Zbog nevjernih Toma u našim redovima, a ima se i prostora, nabacićemo nekoliko očiglednih i svima jasnih dokaza, indikatora i međaša koji podstiču i obnavljaju vjeru u novu razvojnu filosofiju. Da nam se ne ponovi Istorija: oklijevalo se u implementaciji kompartijskog programa - složili se i postali jedinstveni - taman kad se revolucionarna teorija praksa pokazala promašajem i napuštena kao svjetski proces. Preostalo nam je da ju po navici još par puta izglasamo - neveselo otrčimo počasni krug - i batalimo.
Predsjednik je iskren i tačan – stoga i simpatičan. Kao da oklijeva međutim : „Ubijeđen sam da je danas...“ - veli, mada kao višegodišnji Prvi ministar raspolaže odgovarajućim, egzaktnim mjerilima. Postkompartijski tranzit građanin ćiftinskog opredjeljenja - naravski i identiteta - ne haje za ubjeđenja više, već pripravan očekuje: „kao što podaci jednoznačno pokazuju“- jedan transparentan diskurs. Očito, Lider više voli istinu nego pokazatelje. Ubjeđenje je zanago, onaj najbolji dio nas: statistika je tako bezdušna – posestrima Kapitalizma. „Bolji standard, veće plate, smanjena nezaposlenost...“, mogao je da ozvuči rečenicu prigodnim retoričkim refrenom... Ne, „Ubijeđen sam da je ... stanje bolje...“ - izričit je Prvi ministar.
Nova razvojna filosofija mnogima još nije jasna! Šta znači npr: „bolje stanje u privatizovanim preduzećima“?! Bolje stanje „samo po sebi“ (B. Banović.) dokazuje ispravnost postkom strategije održivog razvoja. Ako profit odlazi vlasniku treba se na to navići: dobit vlasniku, gubitak nama – eto u tome je kvaka – i jedina veza sa mračnom i neobnovljivom prošlošću. Stoga ne primjećujemo kad je stanje dobro nego samo kad je loše. Malo zavrnuto ali... napisaće Migo novi Udžbenik logike i mudroslovlja. Pa i ne mora, dovoljno je da se s vremena na vrijeme oglasi da je „bolje“.
Rezime:
1) Zanago, imamo posla sa tezom da su ubjeđenja prolazna a interes održivosti vlasti trajan.
2) Predsjednik je svakako kompetentan da se izjasni po tom pitanju, mada tader nije vodio privredu. Kao čisti i „ubijeđeni“ ideolog društvene svojine – bio je sa istom nerazdvojan entitet. Samo su ih potonji burni događaji mogli rastaviti. Uostalom nije On kriv što Čojek hoće jedno a ispadne drugo. Naravski, On jeste kriv ako pritom mislite na život. Život ih je rastavio.
3) Društvena svojina je u rukama jedine nam Partije – uprkos potpunoj, totalnoj vlasti, nepokolebljivom „ubjeđenju“ i oštrom sprovođenju - izašla naposljetku na ruglo i sprdnju... ostalo je samo staro gvožđe i nekretnina. I naravno kadrovi.
4) Predsjednik je prošao bolje od svoje vjere i ubjeđenja: dapače, ojačan i preporođen. Ideologija je propala - Ideolog bodar i preobražen u sred nemilog i propadajućeg toka događaja. Od onolike Revolucije uspio je promijeniti samo „ubjeđenje“: bolje je gazdovati ličnom nego društvenom svojinom. Nije lasno iz pepela svoje ideje neoprljen uzletjeti.
Imamo konačno društvo – K. Marx sa družinom sustavno kritikovao još u mračnom XIX stoljeću - otuđeno i podijeljeno na klase, političke stranke i pojedince usamljene u oskudici, okovane ekonomskim interesima i stiješnjene u svoja ubjeđenja... To se zove napredak jer ne zaboravimo „bolje je stanje u Preduzećima“.
Bonus video:
