Redovna prateća pojava svih geopolitičkih događanja u istoriji su iznenađenja. Pored tajnih službi, jedna od važnih infrastrukturnih karika geopolitike je sistem duplih igrača.
S napomenom, da samo onaj gornji nivo duplih igrača zna čemu i kome služi, dok svi ostali prvenstveno imaju lične interese. Dupli igrači na nižim nivoima, po pravilu, ne prepoznaju one druge.
Nekoliko godina sam uporan u tvrdnjama da organizovani kriminal i korupcija postaju prvorazredno geopolitičko sredstvo. Globalizacija, internet i satelitske komunikacije im u njihovom „biznisu“ pomažu do neslućenih razmjera.
Ali, mora se priznati da te nove tehničko-tehnološke mogućnosti komunikacije, više nego bilo šta drugo, doprinose demontaži nedemokratskih i diktatorskih režima, iako upravo ti režimi potpuno kontrolišu svaki segment i državnog i društvenog života u svojim zemljama.
Ako bi sada izvukli zajedničku odrednicu svih posljednjih dešavanja u državama u zahvatu Sredozemlja mogli bi zaključiti da je upravo iznenađenje ta odrednica. Iznenađeni su i njihovi suvereni i njihove vlade i državne institucije, pa čak i građani. Iznenađene su čak i državne administracije evroatlantskih država.
Ima li Crna Gora duple igrače? Očigledno je da ima. S tom razlikom da su ovi naši drski do mjere krajnje nepristojnosti, i još se građanima otvoreno rugaju. Kako drugačije objasniti činjenicu da javno, uz pravu halabuku DPS medija (koji se još uvijek finansiraju iz državnog budžeta), pričaju li pričaju o Crnoj Gori kao uspješnoj evroatlantskoj priči, a ispod toga ruskim tajkunima i različitim bjelosvjetskim problematičnim tipovima stvaraju uslove za ekonomsku okupaciju „mile im i drage“ Crne Gore.
Zajednička odrednica mnogih stranih „investitora“ u Crnoj Gori je da se, poslije emigriranja iz svojih zemalja, redovno nalaze na crvenim potjernicama. Čak i za stručnjake koji proučavaju savremeni organizovani kriminal, fascinantna je brzina, kojom se naši i inostrani problematični ljudi povezuju.
Naprijed navedeno, ratni zločini učinjeni na našim prostorima (koji se u Crnoj Gori zakašnjelo procesuiraju), činjenica da za iste niko nije politički odgovarao, te nedovoljna snaga institucija, reklo bi se Crnu Goru uvode u izrazito tešku poziciju. Pitanje je ima li od navedenog nešto gore. Može biti. Valja razmišljati u sljedećem pravcu.
Brza politička i društvena demokratizacija, uz prihvatljiv ekonomski razvoj ex-Yu prostora, donijeće stabilizaciju u svim sferama života. Ali, nastavak fingiranja reformi neminovno bi doveo do društvenih i političkih lomova. Zbog toga bi neke političke partije iz ratnog vremena, zbog svega učinjenog, mogle biti proglašene zločinačkim organizacijama. Kao opomena da se na Balkanu nikada više ne učine zločini.
Postavlja se pitanje šta onda. Ko bi onda kome i za čega sve sudio i presuđivao? Koliko bi, recimo, onda „vrijedio“ (ovih dana „slučajno“ pušten) spisak članova, simpatizera, sigurnih glasača te potencijalnih glasača jedne naše velike partije? Stara izreka „da i od lošeg može biti i gore“ i dalje ostaje životna maksima. To treba imati na umu.
Da iz politikantske floskule „da je Crna Gora uspješna evropska priča“ ista ne bi postala geopolitička žrtva, potrebna je poštena vlast i njoj široka i iskrena građanska podrška. Imamo li sve ovo? Da, ali u kondicionalu. Građanska i politička pristojnost aktuelnog premijera Crna Gore je „melem na ranu“, poslije višedecenijske arogancije i svakojake nepristojnosti većine političara, prvenstveno onih iz njegove partije. Osim toga, malo koji političar u Crnoj Gori je naučio prvu državničku lekciju u kojoj je u stanju reći NE.
Naime, poslije izbora nekoga na značajnu dužnost, razne javne i tajne službe izabranom licu, do zastrašujuće mjere, odmah prezentuju sve „opasnosti“ koje prijete njemu i njegovoj porodici. Kordonima i eskortima pod rotacionim svjetlima i tjelesnom gardom, ubacuju ga u njihovu mašinu, prepariraju i dušu i tijelo i njega i njegove porodice. U psihološkom i sociološkom smislu, po život čovjeka, ovo je gore čak i od pogibije.
Da li je građanska i politička pristojnost premijera (na koju građani Crne Gore nisu naviknuti) dovoljna da se iskaže povoljan rezultat prvih 100 dana Vlade? Ne. A šta bi bilo? Ono što bi Crnu Goru zaštitilo od ulaska u zonu opasnosti od geopolitičke žrtve. Kako? Hitno izvršiti rekonstrukciju Vlade i od državnih funkcija odmaknuti duple igrače. One svjesne ili nesvjesne, nebitno je. Ne uradi li to aktuelni premijer što prije, doživjeće i iznenađenje i kajanje. A Crna Gora bi tek onda bila u veoma teškoj poziciji.
Zašto ovo sugerišem na ovako javan način? Jednostavno, zato što je građanski i politički pristojnom premijeru potrebna snažna, široka i pristojna građanska podrška.
Da bi sugestije i savjeti bili pristojni, potrebno je biti konkretan. Nužno je, i to što prije, od državnih funkcija odmaknuti: ministra vanjskih poslova Roćena, ministra odbrane Vučinića, generalnog sekretara Vlade Šturanovića, direktora agencije za sprečavanje pranja novca Mitrovića (zato što on još, za učinjeno, nije odgovarao, odgovaraće Veljović, Čarapić i Medenica), direktora agencije HOV Đikanovića, direktora uprave policije Veljovića, razriješiti dužnosti sve admirale i generale (osim onog pri NATO-u); pokrenuti postupak za opoziv predsjednice Vrhovnog suda, Vrhovne državne tužiteljice i predsjednika Privrednog suda; pokrenuti postupak za smjenu poslovodstava i uređivačkih timova TV Crne Gore i dnevnog lista „Pobjeda“; te pokrenuti postupak za nanovo formiranje ANB. Po državu je manja šteta da profesionalno-radno bude žrtvovan jedan broj časnih pripadnika ANB, nego li da tu instituciju permanentno zloupotrebljavaju mnogi njezini pripadnici.
U višedecenijskom njezinom bitisanju, ova služba Crnu Goru nije zaštitila od bilo čega, ali, Crna Gora se nije od nje zaštitila, od mnogo čega. Svi državni funkcioneri su se permanentno davili u hermetičnoj čauri ove službe. U takvom stanju udbaška svijest je obuzimala političku elitu, a nakon nje većinski je duhovno kontaminirano građanstvo Crne Gore.
Šta poslije svega ovoga? Mašinerija će od Lukšića tražiti da državu (a misle na vlast) zaštiti od neprincipijelnih napada. Treba da bude strpljiv. Bolje je da se drugi okliznu na koru od banane. A šta ako Lukšić posluša ove preporuke? Vrijeme bi zlatnim slovima označilo njegovih prvih 100 dana vladanja. A šta ako ne posluša ove preporuke? Nemam dilemu da će vrijeme koje dolazi pokazati da će biti aktuelan jedan drugi spisak. Onaj, koji otkriva ko sve pripada problematičnoj partiji, a po kome će se vršiti razna prebrojavanja. I suđenja. A iznenađenje, kao geopolitički znak prepoznavanja, bi bilo svuda oko nas. Sa kajanjem, naravno. Najveća garancija premijeru da ide pravim putem je ako ne bude imao apsolutnu podršku svoje partije.
Zašto ovo pišem? Zato što su Crnoj Gori potrebne velike reforme i diskontinuitet u načinu vladanja. Zato je dobro da postoji i savjet i upozorenje, pa makar oni ostali samo na papiru. Za sada.
Bonus video:
