Crna Gora proglasila je Bora Đukića, ruskog počasnog konzula personom non grata. Ispunjavamo obaveze kao članica NATO-a i država koja je na putu ka EU, pojasnio je najavu njegovog protjerivanja iz Crne Gore premijer Duško Marković. Fino. Kad smo već tako posvećeni ulasku u EU, možda ne bi bilo loše da budemo bar približno revnosni u reformama i demokratizaciji zemlje, a ne samo kad treba nekog prognati iz nje. Istina, mnogo lakše je zaraditi poene, ili bar tvit, kod briselske administracije tako što ćeš ispratiti do granice ruskog diplomatu rodom iz Brskuta, nego da se mlatiš sa organizovanim kriminalom, sistemskom i visokom korupcijom, glomaznom politizovanom administracijom, još većim javnim dugom. Za prvo treba par sati vožnje do granice, za ovo drugo malo nam je i najnoviji briselski rok do 2025.
Ali zamislimo na primjer, da je naša Vlada iz prave posvećena evropskim vrijednostima. I da je, na primjer, Marković ove sedmice u Baru tu posvećenost dokazao najavom razrješenja ministra prosvjete Damira Šehovića zbog presude Osnovnog suda da je politički diskriminisao Milenu Mijović kad je nije izabrao za direktoricu vrtića Đina Vrbica. Pa da je rekao nešto ovako:,,Crna Gora kao zemlja koja pretenduje da postane članica EU neće tolerisati političku diskriminaciju i zapošljavanje po partijskoj osnovi”. Dobro, jeste, teško je to i zamisliti a kamoli sprovesti, jer bi ostao bez administracije, a rodbina i prijatelji bez posla, ali tako bi trebao da zvuči predsjednik Vlade koja se kune u Evropu. Umjesto toga, Marković je prvu presudu za političku diskriminaciju prokomentarisao u očekivanom stilu:,,Ne vjerujem da su moji ministri skloni zloupotrebama, posebno ministar Šehović”. Podmeću im. Nego, ajd što su im do sad podmetali snimke na kojima se tvrdi da zapošljavaju po partijskoj osnovi i zloupotrebljavaju državne resurse, kao onaj snimak iz Berana da Šehović ima veze s političkom trgovinom u tom gradu, nego su sad počeli da im podmeću i odluke sudova i institucija. Koje će premijer, obećao je, da poštuje, ali valjda kad ih obore više instance našeg, kako kažu Evropljani, zarobljenog pravosuđa.
Ne podmeću samo Šehoviću. Eno i ona odluka Agencije za sprečavanje korupcije da je doskorašnji ministar za evropske poslove Aleksandar- Andrija Pejović obavljao nezakonito više funkcija i po tom osnovu primio nezakonito desetine hiljada eura. Pejović istina nije čekao više instance. Ni Markovića. Ponudio je ostavku i nastavio i da prima nadoknadu iz budžeta. A premijer da se pravi da nema ništa s tim. Tu su i silne pravosnažno nedokazane optužbe na račun Markovićevih zloupotreba nesklonih ministara. Poput onih da ministar odbrane diskriminiše po nacionalnoj osnovi, da ministar zdravlja blokira nepodobne ljekare i slično... Neka prvo prođu kontrolu Vesne Medenice. Do tada, Vlada će da protjeruje diplomate, a ne ministre.
A i dobro dođe i uoči predsjedničkih izbora. Ništa bolje Đukanović ne može da poželi osim podjela. Rusi i Amerikanci, Srbi i Crnogorci, antinatovci i natovci, muslimani i hrišćani, i evo sad Rusi i EU. Ljepota. Možda nije ni morao Dobrilo Dedeić da prikuplja potpise za kandidaturu za predsjednika i da javno igra političko strašilo pozivajući na antievropski put, i upoređujći Kosovo i Cetinje. Al’ ajd’ sad.
Da su podjele ono što Đukanoviću treba morali bi znati i drugi u opoziciji koji insistiraju na njegovim temama. Ili znaju pa namjerno preprodaju Đukanoviću opozicionu energiju. To su oni koji negoduju kad Crna Gora služi EU i NATO-a, ali nemaju ništa protiv da posluži Rusiji. Oni koji nas dijele u nacionalne torove, vrijeđajući i omalovažajući druge i koji evo od starta ruše šanse „svog“ opozicionog predsjedničkog kandidata, produktivnije nego da su u Đukanovićevom izbornom štabu. Koji popločavaju put u poraz, unaprijed okrivljući za to čitave narode. Koji mu služe.
(Monitor)
Bonus video:
