Apatija na domaćem političkom tržištu, dijelom uzrokovana i politikom stabilokratije na međunarodnom političkom planu, proizvela je da će tekući predsjednički izbori više biti popis birača nego izborna utakmica. Kao i ranije, hardver (partijska infrastruktura) imaće dominaciju nad softverom (ideje i programi), pa je sasvim razumljivo da građani, za izbore koji tek treba da uslijede, usljed reprinta „već viđenog“, imaju osjećaj da su iste, poput reprize filma, već odgledali.
Skoro da isto važi i za kandidate. Prvi kandidat je kandidat koga nije potrebno predstavljati, drugi kandidat treba da istriči već istrčanu trku Miodraga Lekića, slijedi gomila (dosadnih) autsajdera i na kraju jedna dama koja, poput lika iz romana, treba da pronađe izlaz iz „zemlje čuda“.
Ukoliko je to maksimum koji crnogorsko političko biće može da ponudi u 2018. godini, i to u državi članici NATO, lideru EU integracija i nakon deceniju i više od nezavisnosti - onda ništa. Naravno, rezignacija nije u pravcu samih kandidata, jer oni samo ostvaruju svoj oportuni politički interes. Rezignacija je usmjerena prema ukupnom ambijentu crnogorskog društva koje, nažalost - vergla.
Koštunica, Kitarović...
Dakle, u nikada manje interesantnom izbornom procesu, događaj bi zapravo bio da se desi ono što je teško za očekivati: da kandidat koji dominira dvije decenije bude slabiji od odlazećeg trostrukog predsjednika, da Lekićev nasljednik na kandidatskoj poziciji ostvari značajnije bolji rezultat od njega ili da po prvi put za predsjednika dobijemo ženu.
Međutim, iznenađenja se upravo i dešavaju kada ih niko ne očekuje, a ono bi u ovom izbornom ciklusu, s obzirom na sve startne prednosti prvog kandidata, bilo moguće ako uslijedi drugi krug izbora.
Iskustva u regionu sa predsjedničkim izborima, upravo govore da su sigurne i unaprijed projektovane pobjede zapravo i najteže. U toj „igri prijestola“ opasno se okliznuo iskusni Milošević kome je protivkandidat u ime DOS-a bio, po samom priznanju Zorana Đinđića, „nejaki“ Koštunica.
Na drugoj strani u Hrvatskoj, predsjednik Republike prof. Ivo Josipović već je imao jedan predsjednički mandat u rukama i izuzetno pozitivnu reputaciju u zemlji i inostranstvu. Problem mu je, pak, bila matična stranka koja ga je nominovala prilikom prve kandidature. Cijenu nesnalaženja vlade Zorana Milanovića skupo je platio, bez svoje krivice, gubeći predsjedničke izbore od, do tada, jedne relativno u politici nepoznate dame - Kolinde Grabar Kitarović. Sa reputacijom „zapadnog čovjeka“, ova žena sa stavom i odlikama prave gospođe, bila je kandidat opozicione stanke u trenutku njene najveće krize. Na početku kampanje Josipović je imao, za tada, nedostižnih desetak procenata prednosti. Finale trke pripalo je - dami.
Ova dva primjera pokazuju da utakmica nije gotova dok sudija (DIK) ne odsvira pobjedu. Upravo unaprijed dobijene utakmice su i na sportskim terenima najteže.
Prvom kandidatu će primarni zadatak biti da motiviše svoj tim za meč protiv jednog brokera kome „ružičasti“ treba da nalijepe etiketu ruskog agenta i jedne karijerne profesorice (koja je dobitnik nagrade “19. decembar”, povodom Dana oslobođenja Podgorice i Plakete za najboljeg studenta Univerziteta Crne Gore za oblast društvenih nauka), koju treba „žigosati“ da je saradnik četničkog pokreta čiča Draže i ostalih bradatih i davno pomrlih kvislinga.
U njegovom timu ima i igrača koji su tu zapravo zbog sebe, a ne političke ideje ili odanosti Crnoj Gori i upravo oni, njihova moguća nemotivisanost da ispune obaveze, potencijalno su veći rizik za kiks i od samih protivkandidata.
E4 i dama u partiji
Dakle, na šahovskoj tabli predsjedničkih izbora konačno su sve figure postavljene. Poslije prilično dugog odugovlačenja, bijeli tim se otvorio povlačeći standardni i uigrani potez - E4 (pion dva polja naprijed ispred bijelog kralja - među šahistima ovaj potez se zove „kraljev napad“).
Činjenica da otvaranje nije odigrano ispred prof. dr Milice Pejanović moguće je da je homogenizovalo tim bijelih, ali i obradovalo jedinu damu u izbornom procesu. Da je u igri, na poziciji bijelih, starija koleginica i profesorica, kao neuporedivo iskusniji politički igrač, njena specifična težina, kao žene kandidata, bila bi nešto manja. Ovako, svoju kraljicu tim bijelih stavio je po strani... ne ostavljajući mogućnost da crnogorska politička scena ima šansu za svoju Margaret Tačer ili Angelu Merkel.
Sada, kao prva Crnogorka kandidat za predsjednika, kandidatkinja ljevice ako za samo nekoliko procenata popravi rezultat matične stranke, odigrala je dobar meč i za tim i za sebe. Njen konačan, ali i teško ostvarljiv, cilj bio bi da, po uzoru na predsjedničkog kandidata Saveza reformskih snaga dr Ljubišu Stankovića, vladajućoj strukturi u eventualnom drugom krugu suprotstavi evroatlantskog i reformskog kandidata ljevice, umjesto za njih poželjnog anti-NATO kandidata desnice. Ova dama, u borbi za tron, nema „vojsku pristalica“, ali može biti okidač i objektivno najveća opasnost za prvog u timu bijelih. Ona, a ne formalno najači protivnik u opoziciji, zapravo svojim rezultatom presuđuje ima li ili nema drugog kruga.
U takvom rasporedu topovi, lauferi i ostale figure iz tima bijelog, nemaju pretjeran razlog da napadaju oficijelno prvog protivnika, jer im se biračko tijelo ne podudara. Niti jedan birač iz tima bijelih neće preći u tim crnih ni obrnuto. Stvarni udar, sa obje strane, uslijediće na - damu, jer ova šahovska figura ima naveću manevarsku moć.
Kralj u šahu, sa druge strane, ima jedan privilegovan i samo njemu dozvoljen potez, a to je rokada. Taj potez u timu bijelih više puta je odigran (Vujanović, Šturanović, Lukšić...), ali ne i u ovoj partiji šaha.
Šah - mat
Svaka pa i ova partija, na kraju, imaće svoj rezultat. Lider bijelih, s obzirom na dugo trajanje i izgrađenu reputaciju, ima pravo samo na ubjedljiv šah - mat. Iskustvo mu ide na ruku jer već je bio predsjednik, a za njegovog trajanja, primjera radi, SAD su promijenile pet predsjednika (osim Džordž Buša starijeg i aktuelnog Trampa) sa po dva mandata.
Drugi akteri, osim prava da najavljuju pobjedu, imaju i pravo da igraju za ličnu čast u meču u kom bi i ostvareni remi (drugi krug) za njih bio uspjeh ravan pobjedi.
Akcije prvog u timu iz ekipe crnih, s obzirom na reputaciju iskusnog brokera, moguće je da rastu, ali suviše je kratak period da u akcionarskom društvu, koje ga je predložilo, svi akcionari odigraju timsku igru. Ako, se dogodi da u ovom ciklusu premaši rezultat opozicije sa prošlih predsjedničkih izbora sva dividenda će se podjeliti među akcionarima, uvjerenim da je to njihov rezultat. Međutim, ako završni račun pokaže gubitak, sav minus će otići na račun - ekonomiste.
Dama iz tima crvenih već je u startu u minusu, jer se sa jednocifrenom podrškom stanke koja je delegira teško postaje predsjednica svih građana. Istina, to je za rukom pošlo Stjepanu Mesiću čija je stranka imala 3,5% kada je istakao kandidaturu. Stjepan je odigrao na iskustvo, a moguće je da profesorica odigra na zamor materijala protivnika.
Na kraju, kako ovi izbori nemaju draži za publiku usljed manjka sučeljavnja kandidata (značajnijih), bilo bi dobro da makar, ukoliko se ne desi drugi krug, ostanu zapamćeni kao partija šaha (drevna i plemenita igra) u kojoj se igralo po pravilima. Ako ništa drugo, ono zbog činjenice da je, prvi put, i dama u igri.
Autor je predavač na Univerzitetu „Mediteran“
Bonus video: