Ako se većina žena u Crnoj Gori bude vodila parolom “Draginja ili ništa” na izborima 15. aprila mogli bismo dobiti prvu predsjednicu u istoriji naše države. Mogla bi Draginja Vuksanović onda na posao u zgradu Predsjedništva u Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog.
To je, vjerovatno, nemoguća misija, ali ako bi se ujedinili svi ženski glasovi, tradicionalnih žena u Crnoj Gori, kojih u našoj državi ima najviše, majki koje su rodile troje i više djece, žena koje su izgubile posao, onih kojima nijesu isplaćene otpremnine, feministkinja, mladih dama koje su neopterećene kodom koji je ograničavao njihove majke i babe, matematički bi takva mogućnost bila izvodljiva. Kada bi crnogorske žene osnažile solidarnost, iskoristile priliku da stanu za vrat “muškim poslovima” kod nas u vođenju države, kad im ne bi smetala Draginjina frizura, način govora, mejk up, osmijeh, sjaj na usnama, to što je vitka i plava, njen entuzijazam… kada bi je podržale u inat partiji, muževima, đeverima, braći, prijateljima, momcima, emotivnim partnerima i ostalima - to bi bilo iznenađenje kakvom se ni nebo nije nadalo.
Poslanica Socijaldemokratske partije, Draginja Vuksanović, prva je žena kandidatkinja za predsjednicu Crne Gore u našoj istoriji i prema prvim utiscima može se zaključiti da je potpuno ušla u tu ulogu. Kod nje nema sumnje u ono što radi i zbori, bez obzira kakav odjek to ima u javnosti. Žena vjeruje da je pravilno izabrana za kandidatkinju, uživa u toj ulozi i nije je strah kakav će ishod biti na biralištima 15. aprila. Draginja je već pobijedila samim tim što je ušla u predsjedničku trku. Ostavlja utisak da pred ogledalom uvježbava svaki svoj nastup. Uči napamet. Na studijama je znala samo za desetke, sada je profesor na Pravnom fakultetu.
Politički analitičari će reći da Draginja u ovoj kampanji treba da našminka i popravi urušeni ugled Socijademokratske partije, koja i na lokalnim izborima sve teže stiže do cenzusa. Gospođu Vuksanović je podržao i Demos Miodraga Lekića, koji je sjajno istrčao predhodnu predsjedničku trku, ali mu sudija nije podigao ruku kao pobjedniku. Tada je oduvao iz Crne Gore pojedine analitičare koji su pred same izbore njegovom glavnom konkurentu Filipu Vujanoviću davali i desetak procenata prednosti. Odlučio je foto finiš, samo što javnost nije imala tu mogućnost da usporeno vidi trenutak kada pobjednik prvi ulazi u cilj. Lekić je podržao Vuksanović jer blisko sarađuje sa šefom SDP-a Rankom Krivokapićem, a nije nevažno da su i Vuksanović i Lekić iz Bara.
Kandidatkinja Vuksanović je prva počela sa kampanjom, gostujući na televiziji samouvjereno je rekla da će ona biti buduća predsjednica naše države. Mnogima su njene smjele izjave izmamile ironične osmijehe, ali gospođa Vuksanović je sjajno pripremljena, kod nje ne možete uhvatiti nijedan trenutak premišljanja. Već je posjetila Bijelo Polje, Ulcinj, Tivat. Sa mnogo entuzijazma razgovarala je u ta dva crnogorska grada o komunalnim i drugim problemima. Na sjeveru je saopštila da zna da je taj dio države zapostavljen, u Ulcinju je potencirala problem oko Solane. Draginju je u Ulcinju dočekao i Fatmir Đeka, ali ga to nije spriječilo da njegova partija i on lično kasnije pozovu svoje glasače da glas daju kandidatu DPS-a, Milu Đukanoviću. Očigledno muškarci vole da se slikaju sa Draginjom, ali podršku daju kome moraju.
Vuksanović će se u predsjedničkoj trci naći u suženom prostoru, u muškom društvu između Đukanovića, Mladena Bojanića, Marka Milačića, Vasilija Miličkovića… Oni koji je bolje poznaju, kažu da neće povući nogu i da će se fokusirano boriti za svoje glasače. Nije je pokolebala činjenica da je Đukanovićevu kandidaturu podržalo 60.000 ljudi. Vuksanović nije ustuknula ili odustala od predsjedničke trke poput Danilovića i Blažića, već je odlučno ženski saopštila da ostaje na bojištu i da ne pristaje da bude samo ukras na ovim izborima.
“Neću odustati od kandidature zato što sam ja kandidat građanske Crne Gore i mislim da građani imaju pravo da imaju svog kandidata. Uostalom, moj odustanak značio bi predaju pobjede u ruke kandidatu DPS-a i to mi ne pada na pamet”, kazala je Vuksanović.
Realno bi bilo da Vuksanović otrči samo prvi krug u predstojećim predsjedničkim izborima, sve ostalo bi bila prava senzacija. Ostaće upisano u istoriji da je prva žena koja učestvovala u političkoj trci za predsjednicu Crne Gore. A možda bi bilo ljekovito za naše kompletno društvo da se odigra tiha pobuna žena, da na narednim izborima zaokruže Draginju Vuksanović. Kakav bi to bio udarac našem tradicionalnom viđenju da je politika samo posao za muškarce! “Draginja ili ništa” je možda čarobna formula koja bi preobukla Crnu Goru u bolje društvo.
Bonus video:
