Usijani bijes i duboka frustracija tjeraju ljude na ulice. Protestuju portiv „lopova“ i „lažova“ i zazivaju „bunt“. Vri na puno krajeva Balkana: u Srbiji, u Crnoj Gori, u Albaniji.
I Banjaluci, glavnom gradu bosanske srpske republike. Brzo je ovom kolu regionalnih demonstracija, započetih u zimskoj studi, okačen naslov „balkanskog proljeća“.
Iako o nekom zajedničkom pokretu još ne može da se govori, jer pobuna u svakoj od ovih zemalja ima sopstvene razloge, ipak im je svima zajedničko to što se ljudi bune protiv autokratskih i korumpiranih struktura vlasti.
Riječ je se o jednoj vrsti vriska odozdo - on je finalno usmjeren i ka Briselu, gdje se pregovara o ulasku ovih država Zapadnog Balkana u EU.
Najveći broj demonstranata trenutno je vidljiv u najvećoj zapadno-balkanskoj zemlji - u Srbiji, koja ima oko 7 miliona stanovnika, od početka decembra svake nedjelje na hiljade ljudi izlazi na ulice. Bunt je izazvan brutalnim napadom na jednog opozicionog političara. Protest protiv političkog nasilja u zemlji usmjeren je direktno na predsjednika Aleksandra Vučića, koga protivnici optužuju da podriva demokratiju i pravnu državu. Moto protesta „Jedan od 5 miliona“ liferovao je predsjednik sam kad je poslije prvih demonstracija objavio da će ignorisati zahtjeve, pa makar na ulice izašlo 5 miliona ljudi.
U međuvemenu se svake subote ne protestuje samo u glavnom gradu, Beogradu, nego i u puno drugih gradova širom Srbije. U početku su protest iznosili većinom mladi aktivisti, ali im se u međuvremenu pridružila i opozicija, koja u znak solidarnosti i podrške od sredine februara bojkotuje parlament.
U Crnoj Gori se protest zapalio zbog jedne od nebrojenih korupcionaških afera. U januaru je jedan biznismen objavio video dokaz da je platio 97.000 eura mita funkcioneru partije predsjednika Mila Đukanovića, koji zemljom vlada neprestano već skoro tri decenije. Sada narod na ulici zahtijeva njegovu ostavku. Moto protesta je „97.000 - Odupri se“. Dio opozicije bojkotuje parlament još od izbora 2016. Ali, Đukanović na Zapadu uživa ugled, jer je potisnuo uticaj Rusije, a zemlju 2017. uveo u NATO. Kao i Srbiji, i Crnoj Gori je EU otvorila mogućnost da 2025. uđe u članstvo.
U Albaniji su protest započeli studenti koji su prošle godine izašli na ulice zbog poskupljenja troškova studiranja, ali je fokus protesta brzo raširen, podstaknut veoma raširenim siromaštvom i političkim interesima opozicije. Zahtijeva se ostavka socijalističkog premijera Edija Rame, čiju vladu optužuju za korupciju i veze sa organizovanim kriminalom. Na protestima često ima i nasilja. Sredinom februara je povrijeđeno puno ljudi pri pokušaju ulaska u prostorije Ramine vlade. Od tada se i albanska opozicija povukla iz parlamenta i zahtijeva organizovanje vanrednih izbora i vlade eksperata.
U bosankoj Banjaluci protestni pokret nastao je još prije skoro godinu dana zbog nasilne smrti studenta Davida Dragičevića. Njegov otac za smrt svog sina optužuje „mafiju“ sa vezama u policiji i politici - sve do samog Milorada Dodika, vođe bosanskih Srba. Davor, otac pokojnika, je osnovao pokret „Pravda za Davida“ i mobilisao desetine hiljada ljudi da izađu na protestne marševe.
Krajem decembra je političko vođstvo u Banjaluci nasiljem krenulo na demonstrante. Dragičević se povukao u ilegalu. Od taga ga traže preko potjernice zbog ugrožavanja javnog reda. S obzirom da su dalji protesti zabranjeni, ljudi se okupljaju u Banjaluci - do daljega - samo na molitvi, sa svijećama u rukama, ispred tamošnje crkve.
Za razliku od Banjaluke, vlastodršci u Beogradu, Podgorici i Tirani pokušavaju da iznure proteste. Svi su oni politički preživjeli već puno demonstracija - poput protesta protiv Vučića poslije izborne pobjede u proljeće 2017.
Vladajući režimi se uzdaju u to da su savezi njihovih protivnika previše heterogeni kao i u to da se za sada nije iskristalisala neka nova vodeća politička figura. Ali doza nervoze je već vidljiva kod Vučića, koji je krenuo u jednu vrstu kontra-demonstracija pod nazovim „Budućnost Srbije“, pa stoga sada obilazi svu zemlju uzduž i poprijeko.
Na podršku iz Brisela demonstranti ne mogu da računaju. Iz straha od novih kriza i novih nesigurnosti, EU se oslanja na jake muškarce koji joj obećavaju stabilnost. Kad je albanska opozicija sredinom februara vratila svoje mandate u parlamentu, šefica za spoljne poslove EU Federika Mogerini i komesar za proširenje Johanes Han su to u zajedničkom saopšenju kritikovali kao „kontraproduktivan potez“.
Tercirala im je i glasnogovornica EU koja je za medije izjavila da su parlamenti pravo mjesto za diskusije o politici.
Protiv briselskog apela za okončanje bojkota parlamenata digao se jak otpor u Srbiji, Albaniji i Crnoj Gori. „Ljudi u Beogradu, Podgorici i Tirani svojim zahtjevima brane fundamentalne vrijednosti EU“, kaže crnogorski opozicioni političar Dritan Abazović: „Ako to predstavnici EU ne vide, onda oni imaju problema sa sopstvenim vrijednostima.“
(Sueddeutsche Zeitung/SZ)
Prevod: Mirko VULETIĆ
Bonus video:
