Dobar dan, poštovani čitaoci, dobro došli u Latinicu... Gospodine Sinđeliću, da utvrdimo Vaš identitet. Pred novinarskim vijećem, kad već sudskom to nije pošlo za rukom ni za dvije godine...
Ja sam Saša Sinđelić, drvosječa i trgovac knjigama iz armi-šopa, Aleksandar je onaj što je u Crnoj Gori optužen za državni udar!
Dajem pauzu, sa razloga što se Vijeće povlači na konsultacije sa vještakom psihijatrijske struke. Da utvrdimo je li u pitanju podvojena ličnost, šizofreno ponašanje ili povremena neuračunljivost... Što ste htjeli, kolega, izvolite...
Hvala, nema potrebe da dajete pauzu, nije za ovo nadležna medicina. Riječ je o teškom poremećaju policijsko-pravosudnog sistema... Kako molim, ponovite... Neka uđe u zapisnik. Miroje Jovanović kažnjava se sa 1.000 eura zbog nepoštovanja novinarskog vijeća...
Sinđeliću, izvolite, samo kratko... Razumijem, hoćete da objasnite zašto ste lagali pred sudom...
Sačekali su me specijalci, maltretiranje kao da sam došao da bombardujem Podgoricu, a ne na protest... Samica!... Ako vam dolazi supruga i govore vam kako je lijepa... Ako vas nabijaju po džipovima i kombijima, ako vam govore da će vam drugari ovdje završiti na 40 godina... Onda...
Novinarsko vijeće Vam zahvaljuje, dovoljno je, ne treba dalje! Nastavak tog “onda” gledamo i slušamo evo dvije i po godine.
***
A počelo je potpuno šašavo. Dvojica Srba iz Crne Gore angažovala su dvadesetak Srba iz Srbije da pobiju glasače Demokratskog fronta čim ta većinski srpska koalicija pobijedi na izborima...
Toliko je bilo ozbiljno da je Predsjednik prespavao udar na državu, premijer se tek sjutradan nakačio na portale, a vojna ministarka - ne samo te noći nego do kraja mandata - nije obaviještena o pokušaju terorističkog napada na zemlju koju je njena vojska dužna da brani.
Malo je ko tog 16. oktobra 2016. umio da nasluti kako će se ova lakrdijaška priča završiti ulaskom Crne Gore u NATO. Nije pomogla ni epska patetika glavnog specijalnog tužioca kako je moglo biti krvi do koljena... Da nas nijesu spasili penzionisani policajac iz Zubinog Potoka, bog i talik crnogorski...
Malo je ko povjerovao i Predsjedniku da je Crna Gora zamalo zavijena u crno. Kolega iz Srbije sprdao mu se u lice, otkud bašibozuk da izvede državni udar, bolje da se ugrizem za jezik...
Da se lakrdija može pretvoriti u tragediju, najavio je samo sedam dana kasnije vidno ugriženim jezikom. Nemate pojma što je sve spremano Crnoj Gori i njenom premijeru, užas, imamo sve snimljeno, ima tu elemenata inostranosti...
***
Tek koji mjesec kasnije, krenuo je pravi udar tih elemenata na crnogorsku državu. Prvi se, ako dobro pamtim, oglasio neki britanski zvaničnik: Crna Gora je uspjela da se odupre Rusiji. Potom je stigao glas iz SAD-a: Hvala hrabrom crnogorskom narodu što je odbranio svoju državu...
Koga je bilo briga što tog 16. oktobra taj hrabri narod od straha nije izašao ni da glasa, a kamoli da brani državu, ne miješa se Zapad u naše unutrašnje stvari... Samo se spolja zavijorila naša zastava ispred sjedišta NATO, a depees Crnu Goru još dva puta porazio na izborima...
Temeljni stub cijeloga projekta, drvosječa, trgovac knjigama u armi-šopu i osuđeni ubica, zabavljao je sebe i one koji su se pravili da mu vjeruju krvavom bajkom u sudnici. Da je lagao, priznao je konačno i sam. Polovina Crne Gore znala je to od početka. Ne zato što je oduševljena politikom Andrije Mandića, niti zbog toga što je zaljubljena u Milana Kneževića. Nego zato što je bilo - očigledno.
I, što ćemo sad? Ako se režim bude pitao - pojeo vuk magarca, kao što je sve pojedeno za ovih trideset godina... Ali, ako građani ne pristanu da budu magarci - poješće režim. I to zajedno, na istom mjestu, oni koji mu nikad nijesu vjerovali i oni koji jesu do 11. marta 2019... Inače ćemo svi saditi luk. Ili brati bostan, kako koga zapadne...
***
Sadnjom luka ili nečeg drugog - nakon što je ovako obršilo suđenje vijeka - moći će da se pozabavi i glavni specijalni tužilac. Teška je i mrčna godina pred njim... Ne bih voljela da ovo shvati kao uvredu, već kao dobronamjeran savjet, iako ja to ne radim. Mislim, dajem savjete, ali ne sadim luk...
Možda i bih, kad bi mi vojska probila dobar put do Stružnice. Neće, razumijem je potpuno, tamo niko ne živi preko cijele godine, samo poneki izdižu ljeti...
U Barjamovici je situacija triput bolja. I ove zime dim je stalno kuljao iz kumina jedne jedine familije, tročlane. Tu odmah, pored crkve. Do nje se dolazi obnovljenim putem, od Velestova. Ali od crkve do kuća Katnića - kućišta u stvari, samo je jedna kuća obnovljena, ne pitah čija - nije bilo puta da valja. Probijan je nedavno...
Kako stigoh sad od državnog udara do Barjamovice? Ne pitajte, završnu riječ Saše Sinđelića gledala sam u ponedjeljak s kumom. Ko o čemu, on o Katunskoj nahiji, svakom parčetu zemlje zna najbolju namjenu. Udavio me pričom o važnosti tog puta, briga njega što je svjedok saradnik urnisao crnogorsko pravosuđe... I što ću do zore morati da vraćam snimak, inače propade kolumna...
***
Što sam češće vraćala snimak sa TV Hepi (Srećna televizija), sve mi se više činilo da će biti baksuzan mnogima, a ne samo tužiocu. I da će prije luk saditi ovi iz vlasti, nego mi iz pokreta Odupri se...
Jeste li planirali nasilje u Podgorici? Ne, došli smo da podržimo braću Srbe na protestu... Jeste li htjeli da hapsite premijera? Ne, niti je iko to tražio... Je li Demokratski front spremao prevrat? Ma kakvi, oni su nesposobni za takav poduhvat... Zašto u sudu nijeste govorili ovo što govorite večeras? Zato što ne bih živ izašao iz Crne Gore...
E, zbog ovog i još 97.000 razloga organizatorima protesta ne pada na pamet da sa asfaltirane Ulice pređu na obradivo zemljište. Dobro, Džemala, Buda, Omera i mene u sadnji “luka ili nečeg drugog” dodatno sprečava i izvod iz matične knjige.
Jovan, diplomirani ekonomista, na kruzeru može samo da sjecka luk, tamo je oskudica obradive zemlje. A ostatak mlade ekipe, bez koje se narod ne bi ovoliko “pomamio”, sprečavaju neke druge knjige.
Mladen je školovan za menadžera u turizmu, ali bavi se piarom. Mogao bi eventualno da reklamira luk iz Barjamovice, mada je taj kraj poznatiji po krompiru, cvekli, šargarepi i bijelom zelju... I za Miloša imam dilemu, diplome sa dva državna fakulteta - ekonomski menadžment i međunarodni odnosi - sad i politikologija, nema momak vremena još i za agro-saznanja...
Jeleni bi možda i bila od koristi ručna sadnja, uz saginjanje za svaku lukovicu. Naporan je taj digitalni marketing, što redovno što zbog protesta, sjedi djevojka za laptopom 15 sati dnevno.
Kad bolje razmislim, Ilija je najbliži realizaciji tužiočevog poljoprivrednog plana. Diplomirao je književnost, i to baš na čudesnim bićima iz narodnih bajki...Sjećate se Paje, što je “baceći oružje u jezero”, spasio naše malo kraljevstvo u znak zahvalnosti za Mojkovačku bitku...
A ja? Ja se još čudom čudim kako se ova transatlantska bajka o udaru na državu nije pretvorila u tragediju...
P.S. Tužilac se malo zanio, presjekao je gospodar prije dvije godine njegov rat sa direktorom policije. Buđenje iz tog zanosa okončano je kasnije smjenom direktora policije. Pisala sam tada, zaludu blagovremeno, da se mnogo zanio i parlament. I preporučila mu da odmah raspusti i tužilaštvo i sebe i sve čega je kapac. Prije nego što birači poslanika izađu na ulicu i preuzmu ulogu onih koje su izabrali. Sad, kad oficir iz Cavtata tvrdi da je on bio sjajan, a da građane na Ulicu izvode Crveni kmeri, nije od koristi ni nada u boga, ni u talik crnogorski. Uzdam se samo u mudrost ovog “pomamljenog naroda što protestuje”. Zato, Odupri se - 97.000!
Bonus video:
