KOLUMNA

Boka Kotorska: Profitom po ekologiji

1356 pregleda 1 komentar(a)
Kotor, Foto: Shutterstock
Kotor, Foto: Shutterstock

Koliko brodova može Zaliv da izdrži ? Spektakularni pasaž kroz osebujni zaliv Kotorski u Crnoj Gori se smatra jednim od vrhunaca svakog krstarenja Jadranom. Ali ekolozi upozoravaju: što više okeanskih motorizovanih divova to više i ekoloških posledica po uski sredozemni fjord. Kratka posjeta zemlji crnijeh brijega svakom turisti na krstarenju ostaje nezaboravno utisnuta u sjećanje. Kad se poput višespratnica visoki okeanski džinovi provlače kroz crnogogorska morska leđa široka samo 330 metara, na Verigama u fjordu Boke Kotorske, onda i najiskusniji krstareći turista ostaje bez daha: ni najbolji hobi fotograf svojom kamerom ili mobilnim ne može da obuhvati svu jedinstvenost granidioznosti igre mora i crnogorskih brda.

Spektakularna vožnja kroz četiri prolaza Boke, sa ukupno 30 km, se smatra jednim od vrhunaca svakog krstarenja Jadranom. Na kraju tih 30 km vožnje se nalazi lučki grad Kotor, pod zaštitom UNESCO: isto tako fotogeni cilj kao i Venecija ili hrvatski Dubrovnik. I Kotor se posljednjih godina izborio za mjesto jedne od tri najomiljenije etapne destinacije za krstarenja Sredozemljem. Idelana prirodna luka.

Već u antici je zaliv, nadkriljen 1749 visokim Lovćenom, zbog svoje zaštićene pozicije smatran idealnom prirodnom lukom: u Risnu se i danas vide fenomenalni ostaci mozaika grčkih vila. A Austro-Ugarska je Kotor, osnovan od Rima, u 19 veku čak naznačila za bazu svoje carsko-kraljevske Ratne flote. I u komunističkoj Jugoslaviji je grad, proglašen zaštićenim dobrom svjetske baštine od strane UNESCO 1979, korišten kao baza ratne flote. Ali od proglašenja crnogorske nezavisnosti 2006 sve više ga osvajaju kruzeri, plutajuću luksuzni hoteli na talasima: ako je 2007 biznis sa kruzerima bio samo 4% turističkih prihoda Crne Gore, danas je već to cijelih 30%.

Sve više brodova i sve veći brodovi sa krstarećim turistima se guraju kroz uski zaliv: samo između 2013 i 2017 se u Kotoru, gradiću od nekih 5.300 duša, po navodima tamošnje lučke uprave, broj dnevnih turista sa brodova povećao sa oko 318.000 na 530.000 godišnje. Što znači: oko 2 miliona turista sa kruzera u 5 godina. A to znači da koncept turističke privrede Kotora počiva na masi. Pa ako se proda još i koja majica ili kafa, magnet za frižider ili riblja supa, tim bolje: prosječno svaki „kruzer turista“, koji nogom u tvrdi, bedemima opasani grad Kotor kroči, ostavlja 40 eura u tamošnjim buticima.

Koliko brodova može podnijeti Boka?

No, koliko ogromanih turističkih kruzer-brodova uopšte može podnijeti ovaj uski zaliv ? Radost zbog punih kasa i kotrljajućih rubalja u zemlji crnijeh brijegovah nije nepomućena. „Jurnjava za profitom guši Zaliv“, naslovio je nedavno prestonički crnogorski dnevni list „Vijesti“: „Brodovi sa kruzer- turistima donose profit, ali ugrožavaju prirodnu okolinu.“

Zbog jake buke motora velikih brodova su već skoro nestali delfini. Ili zbog nedopuštenog ispuštanja otpadnih voda sa kruzera ugrožena je flora i fauna Zaliva. Ekološki aktivisti kritikuju da u Crnoj Gori – za razliku od obližnjeg Dubrovnika- još vek nije definisana gornja granica broja dopuštenih mega-kruzera. U „Vijestima“ je jedna naučnica sa Instituta za Biologiju Mora u Kotoru zakukala zbog nedostatka monitoringa posledica masovnog kruzerskog turizma na biodiverzitet. Za šta ona krivi crnogorske vlasti. Pa su tako samo pomenute potencijalne pretnje za kvalitet vode i vazduha kao i pojačana buka, ali niko nije na tu temu napravio naučno istraživanje.

Zbog sveopšte divlje gradnje, zbog koje svako malo niču nove turističke naseobine i u ekološki zaštićenim zonama Zaliva, je UNESCO poslednjih godina više puta opomenuo Crnu Goru da će joj oduzeti titulu zaštićene svjetske baštine. A jasno kaže i zašto: „zbog povećanog broja kruzera i teretnjaka u Zalivu“, koji ugrožavaju povlašteni status Grada Kotora. Ekolog i boracza zaštitu okoline Dušan Varda je za agenciju „Balkan Insight“ nedavno konstatovao da je najveći problem turizma u Crnoj Gori „proizvoljnost“: „Ne treba da čekamo da se desi totalni kolaps priridnih i gradskih kapaciteta da bi smo shvatili da je neophodno uvođenje restriktivnih mjera“.

Autor: Thomas Roser

Prevod: Mirko Vuletić

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")