Čuvari

Nema mjesta čuđenju.

Kad god pokaže svoje pravo lice, ispostavlja se da crnogorska policija najviše voli situaciju nalik onoj kad više desetina ljudi na ulici tuče Mija Martinovića. U toj orgiji nasilja nije ostao pošteđen ni nesrećni mercedes. To spominjem jer je batinanje automobila pokazalo koliko je cijela akcija iracionalna, koliko joj nije smisao u bilo kakvom čuvanju bezbjednosti, već naprosto u utjerivanju straha. Iživljavanje kao pokazna vježba za cijelo građanstvo.

I tu shvatamo: crnogorska policija ne umije drugačije, sve i kad bi to htjeli. Oni su za ovo i napravljeni. Da budu čuvari (njegovog “poštenja”) i ništa drugo. Ogavni batinaški pir u Nikšiću to, još jednom, jasno pokazuje. Kao i za sve utvare prošlosti njihov problem postaju moderne tehnologije: sada svako može napraviti snimak mobilnim telefonom, pa će ovakvo nasilje biti sve - vidljivije.

Crna Gora još nije iskustvovala normalnu, građanski kontrolisanu policiju. Uvijek je to bila ili dvorska pretorijanska garda ili ideološka straža. I koliko god su našim političarima usta puna dobrih manira i evropskog sistema vrijednosti, jasno je da oni žele baš ovakvu policiju. Nikako drugačiju. Možda bi normalna policija, daleko se kazalo, jednom i njima zakucala na vrata.

Jer oni, ti naši vrli političari, sve te lijepe riječi i evropske ideje doživljavaju kao prevaru (zapravo, ni sami u to ne vjeruju), a za dobre batine znaju da nikad nisu prevara. Dobre batine se pamte i ostavljaju utisak na ljude... Makar na neke ljude. Ljudi, eto, baš tome - vjeruju. E, ti i takvi i jesu ciljna grupa ovakvih akcija režima. Znaju da su već decenijama pravili takvu CG da će ovih uplašenih uvijek biti dovoljno.

Zato im i odgovara stalna zona potencijalnog društvenog konflikta. Jer to je humus za svaki fašizam. Kad smo već kod fašizma - izgleda da bi Đukanović mogao konačno pronaći pravog sagovornika za, u posljednje vrijeme, omiljenu mu temu. Vidjeli smo da Đukanović fašizam pronalazi na raznim mjestima, kao što ugledni „nušićevac“ pronalazi neprijatelje države na svakom koraku. Gdje god ga nešto tišti i svrbi Đukanović odmah ugleda - fašizam. Brazilski trampoidni predsjednik Bolsonero izjavio je, prenose mediji, da su nacisti - ljevičari. Kao i svi neznalice koji žele da budu opsjenari on dokaz vidi u imenu Hitlerove partije - koja se zvala nacionalsocijalistička. E, vidite, nacionalsocijalizam nikako ne može biti socijalizam, ali Bolsoneru je bitno da ocrni ljevičare. Kao i Đukanoviću Vijesti ili NVO sektor ili cijelu opoziciju. Dakle, ljudi su u tome slični - baš ih briga za fašizam/nacizam, obojica završavaju „svoje“ poslove. Ipak je lijepo što je u teorijsko-saznajnom smislu Đukanović pronašao odgovarajućeg sagovornika. Intelektualnog sabrata.

Aktuelni protesti opet su aktivirali povećanu upotrebu riječi „protestant“ u značenju učesnik protesta. I ranije sam, sličnim povodima, ukazivao na ovu vrlo prisutnu pogrešku. Zanimljivo da je to greška koja se u vrijeme SFRJ nije dešavala u javnom diskursu, jer su, bar u jezičkom smislu, to bili vrlo ozbiljni mediji.

Naime, u našem jeziku (našim jezicima) riječ protestant je isključivo religijski pojam. Dakle, na ulicama Podgorice i ostalih crnogorskih gradova, svake subote se nalaze desetine hiljada demonstranata, a broj protestanata je unekoliko povećan samo ljeti, kada dođu turisti iz zemalja sa značajnijim udjelom protestantskog stanovništva.

Istovremeno, stiže vijest o alžirskom predsjedniku Butefliki, koji je, pritisnut svojim protestima, dugom vladavinom i pomahnitalom korupcijom (zvuči poznato?), uradio ono što se mora uraditi: čovjek je podnio ostavku. U obraćanju naciji tim povodom, smogao je snage da izgovori čak i izvinjenje. Svima koje je razočarao.

Hoćemo li mi gledati ovakav film, ili, naprosto nemamo glumca za tako zahtjevnu ulogu.