Napokon je završila najmučnija pravosudna saga u državi i sada, nakon što je prihvaćena žalba tužiteljstva na nepravomoćnu presudu kojom je u slučaju Planinska Ivo Sanader osuđen na 4,5 godine zatvora, kazna sada iznosi punih šest. Ovom odlukom bivši premijer upućuje se u Remetinec, a zatim i na izdržavanje zatvorske kazne.
I tako je stavljena točka na priču o zločinu i kazni, u kojoj je nekoć nedodirljivi lider jamio 17 milijuna kuna za “proviziju” od stranačkog kolege Stjepana Fiolića, za što je zloporabio položaj i ovlasti, čime je državni proračun oštetio za 15 milijuna kuna. Teško je kazati boli li ga jače saznanje što mora u zatvor ili to što mu je oduzeto 17 milijuna kuna, a on i njegovi kompanjoni moraju vratiti još petnaest milijuna kuna. Iako bi svima trebalo barem malo laknuti - pravosuđu jer je ovime demantiralo priče kako se neće usuditi sankcionirati nekada najmoćniju figuru u državi, ali i Ivi Sanaderu, koji više ne mora živjeti u neizvjesnosti.
Što ne znači da je izvjesnost ugodna.
Ali sve ovo trajalo je dugo i predugo. Početkom 2007. radio sam intervju s Ivicom Račanom, koji je u neslužbenom dijelu razgovora otvoreno rekao kako je siguran da je Sanader upleten u mutne poslove. Nekoliko mjeseci kasnije identičnu ocjenu iznio je negdašnji visoki državni dužnosnik, koji je Ivu Sanadera upoznao još početkom devedesetih. Dakle, niz utjecajnih hrvatskih političara znao je ili slutio čime se bavio Sanader, tako da sve što se događalo od 2010. do danas nikoga nije moglo iznenaditi.
Javnost je Sanadera osudila još onoga dana kad je panično pokušao pobjeći u Sloveniju jer već tada je bilo jasno da nešto skriva. Dok je imao nekakav utjecaj, pokušao je organizirati puč u HDZ-u, a kada je i to propalo, Ivo Sanader se pretvorio u političkog mrtvaca. Afere su se nizale kao na traci: Fimi-Media, HEP, Ina, Planinska, ovdje 600 milijuna kuna, tamo nekoliko milijardi za predaju naftne industrije, reket od ukupno 507 milijuna kuna, za arheološka istraživanja kojima je rukovodila Mirjana Sanader, zbirka satova vrijednih stotine tisuća eura, skupocjene umjetnine i basnoslovna imovina koju nije moguće opravdati činovničkim plaćama, a kamoli muljažama o golemu novcu koji je zarađen u inozemstvu.
Ipak, unatoč bjelodanim dokazima da je nekadašnji capo di tutti capi vodio hobotnicu nezabilježenu u Hrvatskoj, neki mediji su ga nastavili glorificirati. Ne tako davno dobio je ogroman publicitet nakon odluke Arbitražnog suda o granici sa Slovenijom, iako je pokušao pobjeći iz svoje zemlje dok mu se sudilo zbog tri teške korupcijske afere, a za njegova je premijerskog mandata najveće nacionalna kompanija Ina pod suspektnim okolnostima postala mađarsko vlasništvo. Kao da se ništa ne događa, Sanader je izišao iz ormara i odluku Arbitražnog suda o Piranskom zaljevu iskoristio kako bi se predstavio kao moralni autoritet u hrvatskoj politici. Uz punu podršku dobrog dijela medija, koji su ga pozivali u emisije, tražili intervjue i hladno plasirali sve što je imao reći.
Arogantan, kakvim ga je Bog stvorio, sebe je doživljavao kao Mesiju, ali pitajmo se koliko je za to kriv sam, a u kojoj mjeri današnja Hrvatska. Jer, Sanader ide u zatvor, i nije mala stvar osuditi za korupciju bivšeg šefa Vlade, međutim, nitko ne živi u iluziji da je ovo zemlja prava i pravde. Afere niču iz dana u dan, kradu se diplome, brojevi najviših dužnosnika nalaze se u mobitelima prostitutki, ministri bez vozačke dozvole gaze ljude i ne odgovaraju, na lokalnim razinama sklapaju se milijunski suspektni dilovi, uostalom već godinama traju i nikako da završe procesi nekadašnjim Sanaderovim pajdašima iz vlasti. Hrvatska je ušla u Europsku uniju uz obećanje da će obezglaviti korupcijsku hobotnicu, a kao avans otvorene su afere s potpisom bivšeg premijera.
Sanader je sada iza rešetaka i ondje će ostati još barem nekoliko godina, ali malo tko će povjerovati kako je današnja Hrvatska spremna na ozbiljan obračun s kriminalom. Katarza je još daleko, kao i kada su se pojavile prve optužbe na račun Ive Sanadera.
(jutarnji.hr)
Bonus video:
