Prošlo je skoro dvije decenije od prvih nagovještaja sadašnjeg, očiglednog i bestijalnog, razaranja prostora Crne Gore. Prvo je u nekoliko navrata (gruba ruka, pa sve „finija“) mijenjan Zakon o planiranju prostora. Prepakivano resorno ministarstvo: planiranje, ekonomski razvoj, održivi razvoj... U očiglednom nastojanju da planiranje, uređenje i zaštita prostora bude instrument otimanja i razaranja prostora. U Knjaževini i Kraljevini Crnoj Gori postojalo je Ministarstvo građevina. U savremenoj Crnoj Gori su istim zakonom obuhvaćeni i prostorno i urbanističko planiranje i gradnja objekata, iako su se ove oblasti, kao i cio savremeni život, razvijale shodno savremenim praksama, teorijama i metodologijama. Nije samo stvar u tome da li će se zakoni za prostorno planiranje, urbanističko planiranje i graditeljstvo, dakle tri nesumnjivo povezane, ali takođe nesumnjivo različite oblasti, upakovati u isti zakonik. Prevashodno se radi o tome da se te oblasti susretno razvijaju i unapređuju, a ne postavljaju hijerarhično - birokratski. Naravno, zakonska drobljevina koju sada imamo nije nastala slučajno. Tu je uvijek, mada ne i lako prepoznatljiva, crvena nit očuvanja interesa vladajuće grupacije. U našem slučaju to je vrh (ili prošireni vrh?) DPS-a. Ne mali broj godina u saradnji sa odgovarajućim partijskim nivoom jedinstvenog SDP-a.
Jasno je da to nije moglo da izađe na dobro. A sada je i očigledno svim građanima. Tako postadosmo ZEMLJA IZOLOVANIH INCIDENATA! U destrukciji prostora, političkim prevarama, prevarnim privatizacijama, namještenim tenderima... A sve ovo se, što neposredno, što posredno materijalizuje u prostoru Crne Gore. Ipak, najbolje je pokazati na nekoliko primjera. Poznatih svim građanima, kojih se tiče.
Primjer 1.
Na Crnom jezeru, u srcu NP Durmitor odvija se drama. Nasilje nad prirodom, javnim interesom, ruganje narodu. U Bjelopavlićima, a i drugdje po Crnoj Gori, bi rekli „ Đavo se ženi!“ Zaista, teško je objasniti kako je drskost „vladajućih struktura“ dostigla takve razmjere. A počelo je idilično. Pod dirigentskog palicom dugotrajnog ministra resora planiranja prostora, g. B. Gvozdenovića, izradom PPPN za Durmitorsko područje. Ugovoren je 2009, sa rokom za izradu Plana - od 12 mjeseci. Uzgred, procjena potrebnog vremena za izradu ovoga plana napravljena je sasvim neznalački. Ili majstorski, vjerovatnije? Prvobitno je ugovorena površina od 1118,2 km2, konačni zahvat plana je iznosio 1314 km2. Bez malo 10% teritorije države. Samo analiza postojeće planske dokumentacije i baznih studija, pod uslovom da to radi ekipa referentnih planera, nije mogla da se uradi za manje od pola godine. Ako je cilj bilo to što je prezentovano javnosti. Ovi podaci već ukazuju na oprez. Da li je već tada trebalo samo „tipovati“ lokacije na Crnom jezeru, Biogradskom jezeru i drugim atraktivnim lokacijama, a odjenuti u „ozbiljnu“ formu cjelovitog plana koji zahvata teritorije ili dio teritorija pet sjevernih opština (Žabljak, Šavnik, Plužine, Šljevlja, Mojkovac). PPPN je konačno usvojen septembra 2016. sa geslom: Bolje i nedostatan plan nego bez njega... A već novembra 2018. pokrenuta je izmjena i dopuna! U međuvremenu je srušen Hotel Durmitor, jedan od divnih primjera razvoja turizma i hotelijerstva na Durmitoru. Dobrih proporcija i arhitekture. Dovoljno je pogledati razglednice sa panoramom Žabljaka i shvatiti važnost očuvanja i rekonstrukcije ovog zdanja. Srušen je. Vojno odmaralište je bilo pravi obrazac uklopljenosti u ambijent i profinjenosti ovog tipa turističkog kompleksa. Ne, tu će biti hotel, za sada nepoznate spratnosti. Turističko naselje Ivan do, udaljeno desetak minuta od Jezera, moglo je da primi većinu sadržaja kompleksa zbog kojih se siječe šuma na obali. Nagledaćemo se još izolovanih incidenata, a sve predviđeno PPPN i „po zakonu“.
Primjer 2.
Još uvijek je nepoznanica broj bespravnih objekata. Nikad ne vidjesmo javno saopštenu analizu koliko je velikih, recimo preko 1000 m2. A posebno onih, stambenih, turističkih, poslovnih, površine po nekoliko hiljada kvadrata. Naravno, to će biti sve uklopljeno, zbog toga je i rađen Zakon o regularizaciji neformalnih objekata. Mnogi od njih podignuti na uzurpiranom državnom zemljištu, ili uzurpiranom privatnom koje je u postupku restitucije. A onda se snaga države isprobava na objektu krstionice od desetak m2. Koja je izgrađena na manastirskoj zemlji. Predlažem veselom ministru Raduloviću da prošeta pored kompleksa Američke ambasade. Da li su svi pomoćni objekti, neophodni za funkcionisanje ovakve institucije, urađeni sa građevinskim dozvolama? Zašto bi se tražila dozvola za mali objekat neophodan za unapređenje osnovne funkcije, ili za novu IT opremu, agregat, smještaj pojačanog obezbjeđenja? Svaka djelatnost ima određene bar minimalne, po mogućnosti optimalne, prostorne strukture za obavljanje procedura i poslova koji su joj svojstveni. Privnemeni objekti na javnim površinama podliježu odgovarajućim planovima. Ali, često se pretvaraju u objekte sasvim parodične privremenosti, recimo brojne ljetnje bašte obučene u čeličnu konstrukciju, i to prolazi kao legalno. Uporno insistiranje da je krstionica na Prevlaci bespravni objekat, jednostavno je demonstracija sile koja nema veze sa suštinom. Posebno ne sa suštinom uređivanja prostora određene funkcionalne prostorne cjeline specifičnog sadržaja. Vjerovatno je ovolika potrošnja budžetskih para, zavlačenje ruke u naše džepove, dovođenje policije sa kopna i mora (da očekujemo i padobrance?!), zbog drugih razloga. Malo treninga sa porukom: Može nam se! Pustićemo malo krvi! Da se obeshrabre protesti. Da se ne piše o brojnim Kovertama. A i da prođe lakše nepočinstvo na Crnom jezeru, na Skadarskom jezeru, na mnogim mjestima označenim za „preuzimanje“.
Primjer 3.
Izraz „dokompletiranje urbanističke parcele“ postao je model otimanja prostora, na način ruka ruci. Urbanistički skandal sa poslovnom kulom pored Hotela Podgorica uopšte nije interesovao Tužilaštvo. Neko ko ima jednu četvrtinu površine parcele pretenduje na preče pravo kupovine ostale tri četvrtine. A onda, naravno, traži i dobije izmjenu urbanističkog plana. Naravno, državne zemlje. Koju prodaju sve sami patrioti direktnom pogodbom. Tako je brže. Samo da se istraže slučajevi „dokompletiranja urbanističkih parcela“, našli bi se dokazi za desetine koruptivnih radnji.
Primjera „izolovanih incidenata“ u prostoru je na desetine. Tu se potpuno sagledava sva nakaznost pogrešne politike.
Autorka je vanredna profesorica u penziji na Građevinskom fakultetu UCG
Bonus video:
