Tragedija mnogih ljudi na visokim položajima je u tome što se blagovremeno ne povuku sa položaja. (Hari Truman)
Izbor predsjedničkog kandidata Demokratske partije socijalista podsjeća na izbor novog pape u Sikstinskoj kapeli.
Traje od kraja novembra. Milo Đukanović je nešto ranije rekao da će do tada „sigurno“ imati kandidata.
Jeste Pejanovič-Đurišić, nije Pejanović-Đurišić, nema bijelog dima. Jeste Simović, nije Simović, nema bijelog dima. Da nije zadimilo za Gvozdenovićem? Nije.
Jeste Milo, evo bijeli dim, javlja RTCG. Pobjeda veli:„Nije“, ne dimi još, sram vas bilo!
Tarzan Milošević kaže da je stvar pod kontrolom, da će “kardinali” o tome odlučiti na svojim organima. Najava Đukanovićevog izbora, kaže on, medijski je spin nevjernika kako bi stvorili atmosferu navodnog trvenja unutar najjače partije i zataškali skandal sa falsifikovanim potpisima.
Milošević je među iskusnim kardinalima. Zna da ovo obrazloženje nema blage veze sa realnošću. I zna da ne bi bio jedini koji bi potrčao na balkon da potvrdi ili objavi ime starog pape, pa makar da je izbor pao na Đukanovića u neformalnim i uskim krugovima.
Niko iz DPS-a ne odgovara na prosto pitanje - zašto najjača partija na Balkanu, Evropi i šire, nema kandidata za predsjednika nedjelju dana prije isteka roka za predaju kandidatura.
Ajde, čekala se opozicija. Ko zna, da se ne okupe ili da ih Rusi ne okupe. Onda mora Milo.
Nego nema ni Rusa, ni opozicije. Prvi su zauzeti trovanjem nervnim agensima, drugi su dovoljni sami sebi.
Milutin Simović veli da se opozicija ponaša kao da bira predsjednika kućnog savjeta u nekoj malo većoj zgradi. A DPS kao da uopšte nema kućnog savjeta. Posvađali se što neće svi da plaćaju održavanje. Marović je platio, i Žarko Pavićević, evo i Mugoša drži uplatnicu...
Da bi papa bio izabran, potrebni su glasovi dvije trećine kardinala. Kod naših najuticajnijih kardinala teško se dolazi do te većine. Sve što se dešava u DPS-u u posljednjih osam do deset mjeseci podsjeća na reprizu makijavelističke igre.
Kao što je Duška Markovića tapšao po ramenu kada je Igor Lukšić bio premijer, Đukanović tapše Roćena sada kada je Marković premijer.
Ali kao što je Lukšić pravio demokratske iskorake brže nego što je bio kadar, Marković svakim danom pokazuje profesionalnu deformaciju. Potpuna kontrola, nema neutralnih, ili si sa mnom ili si protiv mene. I zasad mu dobro ide.
Osim tih unutarstanarskih odnosa, treba paziti da neko iz dalekih solitera ne prospe smeće po dvorištu.
Rusi ćute. Janoš Bugajski veli da su “pokušaji nekih zapadnih ambasada” da potisnu Đukanovića “kratkovida strateška greška” jer će Kremlj “bez dokazanog prozapadnog vođstva” nastaviti da podriva Crmu Goru.
Opa, ambasade kratkovide, a Marković još nije sigurno prozapadni! Za nekog ko se bavi geostrateškim pitanjima, naš stari poznanik Bugajski ima impozantno znanje o rabotama “zapadnih ambasada” i karakteru domicijelnih političara. Ili je to neka njemu prepričana podgorička verzija.
Te ambasade su inače gadna stvar.
Bivši direktor ANB Vladan Joković uhvaćen je sa Markovićevim rukama u tijestu - kako prislušuje američke diplomate. Kada je ova vlast, računajući da Amerikanci imaju pamćenje ribe, pokušala da vrati Jokovića u igru, na mjesto direktora policije, stigao je usmeni brzojav - prekinućemo svu obavještajnu saradnju sa Crnom Gorom i to javno objaviti.
Ono što nisu rekli - uradićemo sve da vam zagorčamo život. To se podrazumijeva u takvim situacijama.
Da nije sada neka takva situacija. Ili neka trampa. Tipa - mi DPS-u TVCG, vi nama Đukanovića ostavite u partiji.
Kompilovana je matematika izbor kandidata DPS-a za predsjednika.
Pejanović-Đurišić - vrlo dobro rješenje za DPS, i za predsjedničke izbore i kao uvertita za podgoričke. Ali ona je favorit Amerikanaca. Đukanovićevo prihvatanje Pejanović-Đurišić značilo bi skidanje gaća do koljena. Za Markovića ko zna kako bi ispalo.
Simović ili neki partijski aparatčik - loše za DPS, i za predsjedničke i za lokalne izbore. Kratkoročno dobro za Đukanovića i, možda, njegov odnos snaga sa Markovićem.
Đukanović - odlično za DPS, i za predsjedničke i za lokalne izbore. Loše za Crnu Goru. Ko zna kako će ispasti za njega. Ne valja ako se kandiduje, ne valja ni ako se ne kandiduje.
Bijelog dima još nema. Najavljen je za danas.
Kadrovska prestrojavanja su uvijek uzrokovala tenzije u DPS-u.
Ali DPS je kandidate za najznajačnije funkcije uvijek predstavljao mnogo prije posljednjeg roka.
Kardinalima ne valja posao za otezanjem izbora. Nevjernici, a bogami i vjernici, jasno vide da unutra gadno gori pod nogama.
Bonus video:
