Nešto se čudno zbiva s Predsjednikom, nikako da pohvatam sprda li se on to s nama pred Evropskom unijom, ili s njom pred nama. Koliko juče, bila je precijenjena nevjesta koja ne uviđa da je tri decenije poslije pada Berlinskog zida sve manje poželjna. Sad mu je i takva potaman.
- Na Balkanu se upravo prelama pitanje da li ćemo kao Evropa i kao NATO odbraniti evropski i evroatlantski sistem vrijednosti ili ćemo Balkan prepustiti uticaju trećih strana koje ovu konfuziju na našem prostoru pokušavaju iskoristiti za penetraciju svojih političkih i vrijednosnih sistema koji su u ovom trenutku dijametralno suprotstavljeni evropskom sistemu vrijednosti - oduži se ova Predsjednikova rečenica, ali što ću.
Zlatili se citati, ne smijem drugačije inače ću proći kao “neki mediji koji su pogrešno interpretirali premijera”.
Da pitam smijem, ali nemam priliku. A živo me zanima ko to pokušava da se penetrira i urniše ovu evropsku idilu u Crnoj Gori i šire...
***
Prvo mi je na um pala Kina. Ali, ona je tu duže od dvije decenije, penetrirala se najprije preko mini buvljaka za euro-dva. Sad se, na minimum još toliko, stacionirala između Bioča i Lipova, i to za milijardu-dvije.
Da nije Turska? Ne vjerujem, i ona se pod depeesom toliko odomaćila da odavno ne ulaže samo u biznis. Eto je u zdravstvu i školstvu - duhovnom i svetovnom. U policiju se još nije penetrirala, iako se izvjesna bliskost da naslutiti i na tom planu. Naročito kad su u pitanju metode rada protiv pobunjenika.
Jesu li Azerbejdžanci i Egipćani postali prijetnja evropskoj budućnosti Crne Gore? Pa, Predsjednik se koliko juče divio postignućima u Porto Novom i Luštici bej... A tek slijedi davno obećana puna penetracija...
Biće ipak da je mislio na Rusiju. Ali, tu Evropa više nije od pomoći, učinila mu je koliko je mogla povodom državnog udara. Bila jednom 2016. i nikad više...
Rusija se penetrirala mnogo ranije, ne samo preko nekretnina i pokretnina. Drzne li režim dalje, iza ruskih stečenih prava moraće da stanu upravo evropske pravne tekovine. Mada se s tom geopolitikom nikad ne zna...
***
Stečeno pravo da bar ponekad iznese i svoj a ne samo partijski stav, mislio je da ima i premijer D.M.
- Model iz 2016, kada je opozicija ušla u Vladu, bio je jedinstven primjer kompromisa u svijetu. Imamo mogućnost da taj model pretvorimo u održiv politički pristup. ‘Ajmo da se vratimo tome - ponudio je 28. maja, odgovarajući - po poslovniku Skupštine - na pitanje poslanika Miodraga Lekića.
Ispravka navoda uslijedila je tek nakon četiri dana.
- Premijer nije pozvao opoziciju u prelaznu vladu, nego na dijalog. Vrlo sam precizno slušao Markovića i poziv se nije odnosio na prelaznu vladu. To je interpretirao dio medija i to je nešto što priželjkuje dio opozicije - oglasio se premijerov partijski šef Milo Đukanović, držeći do poslovnika taman koliko i do najbližeg saradnika.
***
Tačno, premijer D.M. nije izgovorio riječ prelazna vlada. Ali je do detalja opisao onu iz 2016. i pozvao na povratak tom modelu, preslušala sam snimke sa Skupštine.
Pokušala sam prethodno lakšim putem, da odgovor premijera prepišem iz nekog režimskog medija. Sve je pribilježeno od riječi do riječi, i odnosi sa Rusijom i javna uprava, samo glavne izjave nema.
Jesu li svi patriotski izvještači tog utorka bili istovremeno skloni anticipaciji Predsjednikovih misli, ili je neko iz njegovog kabineta anticipirao posljedice premijerove izjave - tek niđe ni slova o prelaznoj vladi.
Dobro, razumijem da nijesu imali dovoljno smjelosti za interpretiranje koje je Šefa toliko izbacilo iz kolosijeka da javno ponizi prvog do sebe.
Ali, mogli su bar da citiraju premijera, doslovce je pozvao “na povratak modelu iz 2016. kad je opozicija ušla u Vladu”. Jeste da zvuči malo rogobatno, ali makar nije podložno demantovanju...
***
Konačni raskol u depeesu, nasjela je masa na društvenim mrežama ko zna koji put. Iako iskustvo kaže da je ta partija još od devedesetih u nekakvom raskolu, kad god je vlast i minimalno uzdrmana. Naročito u preizbornoj godini.
Počelo je kao raskol Kostić - Bulatović. Prvi je komandovao “Čuvajte metke, trebaće vam”, dok je drugi glumio reformatora i obrazlagao novu razvojnu filozofiju. A onda smo svi zaglavili u ratu. Koji jeste najavio čuvar metaka, ali je dodatnu municiju trebovao reformator.
Drugi raskol bio je Bulatović - Đukanović. Jugoslavija bez alternative i Jugoslavija sa alternativom, ali obje utemeljene na onim okrvavljenim mecima. Pobijedila je SRJ sa alternativom, ne za Crnu Goru nego za tzv. tranzit cigareta.
Ta grana privređivanja doživjela je nevjerovatan procvat, duvanskim stazama proputio je međunarodni šverc oružja, ljudi i droge. Krnja Jugoslavija održavana je ucijelo korupcijom i pranjem novca, a neokrnjena dobit završavala u mašinerijama depeesa i espeesa, dok ih procenti nijesu definitivno zavadili...
***
Treći raskol Đukanović - Marović najavljivan je godinu-dvije poslije bombardovanja. Šaptačka propaganda obećavala je čudo neviđeno - Predsjednik Crne Gore konačno će se okrenuti Crnoj Gori. Ako ga u tom okretanju ne spriječi predsjednik Skupštine koji je, je l’ te, i dalje okrenut srpskom pitanju.
Kad je Marović, sa vrha najsmješnije države na svijetu, DZSiCG, kliknuo da nezavisna Crna Gora nema alternativu, bilo je jasno da od raskola iz državotvornih razloga nema ništa. Dogodio se deceniju kasnije, ali zbog onog šverca iz drugog raskola. Koji je u međuvremenu unaprijeđen pljačkom preduzeća i banaka, šuma i placeva, a posebno građana...
Ukazale su se u to doba neke udaljene sumnje kako je moguć i jedan minijaturni raskolčić, zbog mlađanog prelaznog premijera sklonog maštanju, ne samo poetskom. Ali, Lukšić je zbrisan sa spiska raskolnika prije nego što je uspio da nas uvjeri kako je uopšte kadar za takvo što...
***
Raskol po raskol, i evo nas u 2019-oj, čekamo da pukne između Đukanovića i Markovića. Prolazi i treća godina otkako samo što nije grunulo. Iako su njih dvojica očigledno na istim pozicijama kao prije tri decenije. Kad je drugi i formacijski bio sekretar prvome.
A da je rečeni raskol zaista iz prave i da je D.M. zaista premijer iz prave, ponašao bi se drastično drugačije. I ne bi, poslije ovakvog javnog šamara, otišao da tihuje ni po koju cijenu. Čak ni po cijenu raskola ili ostavke. Trećeg izlaza nema...
P.S. Jesam, Predsjedniče - otpozdravio bi premijer iz prave šefu države i partije - pozvao sam opoziciju u prelaznu vladu. Biće to od koristi i Crnoj Gori i depeesu. Bolje i takva, bar je naša, nego ona njihova iz Sporazuma o budućnosti. I nemojte me više interpretirati, pozivaću i dalje, sve dok ne uđe. Ukoliko opoziciju što prije ne uvedem u prelaznu vladu, ostaćemo jesenas i bez one trećine koju su nam proljetos ponudili...
Bonus video:
