DRUŠTVO ZNANJA; naširoko primjenjiv koncept te tomu shodno na različite načine i interpretiran. U duhu i slogu aktualne kapitalističke hegemonije, kreiranje društva znanja viđeno je kao jedan važan poticajan faktor u razvojnoj dinamici sustava koji se na Zapadu - nakon dovršetka 150 godina dugog razdoblja rasta baštinjenog na povijesnoj epizodi tzv. industrijske revolucije - od 70-ih prošlog stoljeća, s pojačanom deindustrijalizacijom, našao u krizi i u potrazi za novim revitalizacijskim pokretačkim mehanizmima.
Ti su se prostori daljnje oplodnje profita i kapitalističke logike rasta pronašli, između ostalog, u sferama poput informacijsko-komunikacijskih, uslužnih, jezičnih, dakle u produkciji intelektualnih i kreativnih proizvoda, odnosno umnim aktivnostima baziranim na nematerijalnom radu. Stoga se model ‘društvo znanja’, zajedno s ‘tehnološkim društvom’ i ‘informacijskim društvom’, tretira kao jedna etapa u okvirima tradicije tehnokratske paradigme. Njome raste važnost kognitivno realiziranog kapitala u društvu, a s time i pozicijâ stručnih visoko obrazovanih kadrova, zbog čega se započelo govoriti o tzv. kognitivnom kapitalizmu.
Na drugoj strani, kritičari ovakvih trendova upozoravaju da same tehnološke inovacije, amnestirane od društvenih konteksta njihove primjene, nisu dovoljne. Znanje je opće javno dobro koje treba biti dostupno svima, a ne tek onima koji njegovo stjecanje mogu i žele platiti.
‘Društvo znanja’ ne može biti tek puki ekonomsko-politički i tržišno-kapitalistički label, samodopadljiv brand, iliti logotip, o društvu znanja govorimo i možemo govoriti kada svjedočimo društvu slobodno mislećih, prosvijećenih i argumentacijsko-kritički orijentiranih i obrazovanih ljudi koji ‘znaju misliti svojom glavom’ i koji su uz to dovoljno hrabri i voljni da svoje stavove javno, jasno i glasno, artikuliraju.
Na djelu je pak, upravo suprotno tomu, ono što austrijski filozof Konrad Paul Liessmann - slijedeći liniju mišljenja od Humboldta, preko Adornove ‘teorije poluobrazovanosti’ - naziva ‘teorijom neobrazovanosti’, kritizirajući pritom konceptualni ideologem ‘društvo znanja’. Liessmann će za društvo znanja zapisati da, usprkos svome samodopadljivom tituliranju, ‘nije nikakvo osobito pametno društvo’. Mi smo se s agitpropovskom retorikom ‘tranzicije u društvo znanja’ pojačano susreli prije deset-petnaest godina, s praktičnim počecima ‘Bolonjske reforme’ visokog obrazovanja, a kritičko razumijevanje ideološke naravi ‘društva znanja’ doći će do izražaja kroz studentsko-aktivističke inicijative koje su se, nimalo slučajno, afirmirale paralelno s time.
(portalnovosti.com)
Bonus video:
