Ne može da se progovori na svadbi, sahrani, slavi ili kakvom okupljanju od pametnoga svijeta, sve mudrac do mudraca, svi u glavi po par romana i zbirki poezije nose, sve ekspert do stručnjaka, a rezulatat i analiza govore da nam je prosjek IQ smiješno mali. Kako to da nas svijet nije provalio, jer, mi smo sigurno mimo naroda, ne odgovaraju nam parametri IQ testa i prikazani prosjek, jer, naša slika o nama ne slaže se sa rezultatom.
Svi kažu da naš čovjek čim pređe granicu uspijeva u životu i neslućenom brzinom postaje bogotac u svakom smislu. Naš čovjek je samoživ, snalažljiv, sposoban, avizan, brz, klikeraš, mangup, oštrouman primjerak, najbolji od najboljih. Laže IQ, laže kao pas!
Biti profesor i učiti djecu se ne isplati iz više razloga. Prvo, teške studije a mala plata. I kad završiš, moraš nekako da se ubačiš, tj da te ubače. Kad te ubače, njihov si, pa ti svakako nije ni do čega, jer, nemaš više profesorske etike, pa te sve žulja i postaješ rob. I nije fer učiti djecu zastarelim metodama, u savremenim okolnostima, kad je bolje usmjeriti ih da budu fukare i prevaranti, nego pošteni i marljivi ljudi.
Kruži na društevnim mrežama isječak iz intervjua u kom prvi čovjek Šavnika jedva odgovara na pitanje gdje se šiša. Nema frizera u Šavniku, nema pekare, nema knjižare. Jednostavno, nema ljudi, nema poente da ostaju, odlaze, a onim malobrojnim što su ostali stižu hidroelektrane. Čovjek koji valjda zna sve o autoputu ne može da odgovori na jednostavno pitanje zašto će ograničenje brzine biti 100 km/h. To su naizgled jednostavna pitanja, ali mi na njih padamo lako. Sve je to IQ. Mi se previše oslanjamo na urođenu inteligenciju što se pokazalo neosnovanim, jer, mozak se ipak vježba.
Na našim univerzitetima već dugo vlada pravilo negativne selekcije, idolpoklonstva i slabo se gdje njeguje sumnja koja vodi u istraživanje, koja vodi u jačanje pronicljivosti i istraživačkog duha. Roditelji bi ćerku ili sina čim završi fakultet za ministra ili ambasadora, jer, može njihovo dijete to, ono je sposobno i najpametnije na svijetu.
Treba sprovesti anketu o najinteligentnijem Crnogorcu danas. Pobijedio bi ili Milo ili Amfilohije. Tako ljudi percipiraju stvarnost, jer, pametan je onaj koji se snašao, onaj kome ne mogu ništa i opstaje uprkos svemu. Za savremene Crnogorce su veći uzori vođe klanova od naučnika. Uzor je ministar, ne zato što je uspješan u svom poslu, već zato što je uspio da ugrabi tu fotelju, platu i benificije. To je logika iz lokalnog vica, anti-logika koja vrijeđa inteligenciju.
Zato je nelogično Crnoj Gori da ima tako mali IQ, kad svi vjeruju da smo najpametniji na svijetu. Biće da je neko pobrkao brojke, jer, nismo mi toliko glupi, samo nam se eto desi da nas vozaju od izbora do izbora već trideset godina, da nas ubeđuju da živimo bolje, a u Šavniku ne možeš da se ošišaš, kupiš kiflu ili knjigu, ali zato možeš i moraš da glasaš kad dođe vrijeme. Inteligentno.
Bonus video:
