Zna se. Povijest se uvijek ponavlja dvaput; prvi put kao tragedija, drugi kao farsa. A kako se zove kada se ponovi treći put? Odgovor na ovo pitanje zna Andrej Plenković, pod čijim vodstvom HDZ-u prijeti opći kolaps, treći put u posljednja dva desetljeća. Razlog je – kao i u prijašnja dva slučaja – endemska korupcija.
Prije ravno dva desetljeća - bilo je ljeto 1999. godine - postalo je definitivno očigledno kako HDZ-u slijedi slom na izborima. Terminalno bolesni Franjo Tuđman uz pomoć Ivića Pašalića i vojno-policijsko-obavještajnog aparata špijunirao je opozicijske političare i novinare, namještao nogometna prvenstva, a njegovi tajkuni, poput Miroslava Kutle i Ivice Todorića, basnoslovno su se obogatili.
Bahatosti HDZ-a nije bilo kraja, recimo, Jasna Babić je otkrila da je Hrvatski gardijski zdrug imao lovište, a ubijene životinje dovozili su u privatni restoran Tuđmanova sina. Danas se zaboravlja ekstravagancija obitelji prvog predsjednika Hrvatske, čiji je stariji sin vodio tajne službe, mlađi imao restorane (koji su propali nakon što je HDZ izgubio vlast), kći dobila lukrativan ugovor s Todorićevim Ledom, a unuk je, ni manje ni više, postao vlasnik banke.
Užasna korupcija zahvatila je sve pore tadašnje vladajuće oligarhije i hrvatski su birači početkom 2000. aklamativno doveli na vlast Ivicu Račana i Stipu Mesića.
Prije točno jednog desetljeća - u ljeto 2009. - ponovno je bilo jasno da HDZ-u predstoji izborni potop, iako je premijerka Jadranka Kosor započela borbu protiv korupcije i deblokirala pregovore o ulasku Hrvatske u EU.
Ali šteta koju je izazvala krimogena hobotnica Ive Sanadera jednostavno je ubila i najmanje šanse da HDZ zadrži vlast.
To je najprije potvrdila uvjerljiva pobjeda Ive Josipovića na predsjedničkim, a potom Zorana Milanovića na parlamentarnim izborima. HDZ je pometen sa scene baš kao i 2000., i to opet prvenstveno zato što je postao simbol državnog kriminala, pa se ljudima gadilo glasati za stranku čiji su oligarsi, još jednom kada su bili na vlasti, stekli beskrupulozan imetak.
Da bi se razumjela poruka, ne treba puno pameti. Uvijek kada je HDZ gubio izbore, to je bilo zbog korupcije koja je premrežila stranku, pa su SDP i lijevo-liberalne stranke u tim trenucima bez puno napora dolazili na vlast. Upravo zato, nevjerojatne su greške koje mjesecima radi Andrej Plenković, branjenjem duboko korumpiranih članova vlastite Vlade. Pritom se ne radi o stranačkim “teškašima” kao što je Božidar Kalmeta, koji je dva desetljeća bio HDZ-ov gubernator pola Dalmacije.
Ovdje je u pitanju ministrica koja gazi djecu, a nema važeću vozačku dozvolu, bivši župan jedne marginalne županije, ex-nogometni sudac kojega se pamti jer je Tuđmanovu omiljenom klubu u finalu Kupa dosudio nepostojeći jedanaesterac te seoski poglavar općine koja nema niti tisuću stanovnika.
Ukratko, s obzirom na to koliko su popularni, lista na kojoj bi bili Gabrijela Žalac, Tomislav Tolušić, Goran Marić i Lovro Kuščević nigdje ne bi osvojila pet posto glasova. Ali u Plenkovićevoj strategiji, ovo je družina za koju je spreman žrtvovati HDZ.
Zbog toga ne treba žaliti, ali postavlja se pitanje što može izazvati pad HDZ-a. Nerealno je očekivati nekakav veliki povratak SDP-a, u kojem slave jer su na europskim izborima osvojili skromnih 18 posto glasova, a ostale lijeve i liberalne stranke su polumrtve.
To znači da zbog Plenkovićeva toleriranja korupcije Hrvatsku očekuje kaos. Ili će u HDZ-u zaključiti da ih sadašnji lider vodi u provaliju, pa odlučiti kako je možda bolje da oni gurnu njega. Barem u tome imaju dovoljno iskustva.
(jutarnji.hr)
Bonus video:
