Jeste da je kiša lila bez prestanka, ali za guvernera Luizijane, John Bell Edwardsa, je to bio fantastičan dan. Premijer Južne Koreje Lee Nak-Yon mu je lično čestitao, uz duboki naklon, za najveću direktnu investiciju u SAD za dosadašnjeg mandata predsjednika Donalda Trumpa: za tri milijarde dolara će azijski industrijski džin Lotte Chemicals u delti Misisipija izgraditi veliku fabriku etilena.
Iz Vašingtona je bila prisutna jedna od Trumpovih savetnica, koja je na svečanom prijemu pročitala predsjednikov pozdravni telegram, da bi potom jedan koreanski tenor otpevao američku himnu, sve se boreći protiv veoma glasne kiše, a u direktnom prenosu su gosti mogli da vide veličanstveni vatromet nad 123 sprata visokom kulom Lotte World Towera u dalekom Seulu. Pompeznije teško da se moglo organizovati polaganje kamena temeljca na obalama Meksičkog zaliva. Ali guvernera ponajviše raduje jedan mali dodatak na milijardama težak ugovor: Lotte Chemicals će svoje centralno predstavništvo u SAD iz teksaškog Hjustona preseliti u Luizijanu.
I upravo to preseljenje je ključni pokazatelj tektonskih pomeranja u značaju pojedinih saveznih država SAD. Naftni gigant Teksas - veći od Francuske, bogatiji od Kanade - je do sada bio centar američke energetike. Ali vremena se menjaju. Era nafte lagano odlazi u istoriju. Bitniji od crnog zlata će uskoro biti klimatski neutralni gas, veruju auguri globalnih energetskih tržišta.
Fracking od USA pravi najvećeg producenta gasa
A time je kucnuo i čas Luizijane: ova američka savezna sa izlazom na Meksički zaliv je konačno ishodište bezbrojnih gasovoda kao i sjedište Henry Huba, međunarodnog čvorišta koje odredjuje cenu prirodnog gasa. Ovde su već izgrađene više izvoznih terminala za tečni gas nego u Teksasu. Uz pomoć ne baš popularne „fracking“ tehnike su se SAD, za samo nekoliko godina, razvile u najvećeg proizvođača prirodnog gasa na svijetu. A Luizijana je kapija kroz koju SAD svoj višak tog gasa pumpa na internacionalno tržište: pelikan, ptica iz grba države Luizijane, već zasjenjuje teksašku Lone Star.
Uspjeh nove američke države-tigra objašnjava David Dismukes, ekspert za energente na Luizijana State University (LSU) u Baton Rouge. Investicijama od više od 100 milijardi dolara u nove izvozne lučne terminale za tečni gas je ova savezna država prosto pregazila Teksas: privukavši industrijske mega-investitore BASF ili Lotte Chemicals: „65 milijardi dolara su posljednjih godina investirane u ovdašnju petrohemiju i to bez ikakve sumnje zbog niskih cijena gasa“, kaže Dismukes. „Region poseduje ogromne šanse da se razvije u globalnu powerhouse izvoza energenata.“
A prednost ove savezne države: sa jezerima Sabina i Charles ona raspolaže zaštićenim lukama sa dubokim gazom, plasiranim duboko u teritoriji države, a sa direktnim pristupom Meksičkom zalivu. Na obalama svuda sada niču nova postrojenja koja prirodni gas hlade na -162C, kompresuju ga faktorom 600 i time pretvaraju u tečnost.
Finalni proizvod se u fahovskom žargonu naziva LNG (Liquified Natural Gas - prirodni tečni gas), koji se potom direktno upumpava u tankere i izvozi širom svijeta. Na listi uvoznika američkog tečnog gasa se već nalazi 26 država, koje ga dobijaju pomoću super-tankera. Do sada je 60 odsto svih transporta išlo u Aziju. A do kraja 2020. će se broj američkih LNG Terminala u odnosu na 2018. duplirati. Time SAD žele da preteknu trenutno najveće liefrante tečnog gasa, poput Australije i Katara.
Trump obećao eru američke „energetske dominacije“
Na predstojećim predsjedničkim izborima u SAD ovaj izvozni bum najviše odgovara Donaldu Trumpu: predsjednik, koji kuka zbog „unfair“ američkog disbalansa u trgovini sa inostranstvom, se već hvali da Luizijana, zahvaljujući izvozu LNG, već ima višak od preko sedam milijardi dolara u izvozno-uvoznom bilansu. I to samo sa Kinom. Jeste da je većinu luka za izvoz tečnog gasa dopustio njegov prethodnik Barak Obama, ali to ne ometa Trumpa da upravo on svojim biračima obeća eru američke „energetske dominacije“.
Prije koju nedjelju je Rick Perry, ministar energetike USA, LNG proglasio i za „freedom gas“, jer američki super-tankeri evropske saveznike Vašingtona spasavaju od diktata cijena Gasproma, gasnog monopoliste Rusije. I pored činjenice da zahtjevna tehnička obrada pretvaranja gasa u tečnost, transport kao i potonja „regasifikacija“ LNG-a često cijenu američkog gasa čine duplo skupljom od ruskog, iz gasovoda. Upravo stoga i većina američkog LNG izvoza ide za Aziju, gdje mogu da plate takve cijene.
No, uprkos svemu tome u Evropi sve više klijenata kupuje LNG, kaže Joe B’Oris, šef „Magnolia LNG“, još jednog milijarde dolara teškog projekta tečnog gasa u Luizijani. Po njegovoj računici, ako potražnja u Azji iz konjukturnih razloga ili zbog blage zime bude pala, onda bi LNG u Evropi mogao da bude konkurentan u odnosu na ruski gas. Jer, napokon, pri dobijanju nafte u SAD se, kao nusprodukt, dobija tako puno prirodnog gasa da se njegova cena u SAD realno kreće oko nule: petro-industrijalci za uklanjanje tog nusprodukta plaćaju čak i premije transporterima. I upravo stoga se pretvaranje tog gasa u tekućinu može raditi još puno jeftinije. Dosadašnji način „uklanjanja“ gasa pri proizvodnji nafte tzv. „flaring“ tj. sagorevanje, sve više biva neisplativ zbog visokih standarda zaštite klime a i kazni za to. „SAD“, zaključuje B’Oris, „imaju stoga najkonkurentiji LNG na svijetu.“
Dešavanja na svjetskom tržištu energenata mu daju za pravo: broj LNG supertankera koji su iz SAD ove godine stigli u Evropu je dramatično povećan. U Roterdamu, najvećoj evropskoj luci, koja je i za Njemačku od velikog značaja, su 2018. bila prispjela četiri LNG supertankera iz SAD. Samo u prvih nekoliko mjeseci 2019. je broj dupliran, što pokazuje da se za evropske mušterije isplati imati LNG adut u pregovorima sa Gaspromom.
Rusija već sada ima probleme sa održavanjem dosadašnje cijene svog gasa u Evropi. Što se pozitivno odrazilo i na zaštitu klime: zbog trenutno veoma niskih cijena gasa za termoelektrane sa ovim energentom je proizvodnja struje u elektranama na ugalj u Nemačkoj u prvoj polovini 2019. pala za više od 20 odsto.
Die WELT (Prevod: Mirko Vuletić)
Bonus video:
