”Izgubili smo se onda kad smo se, umesto da pitamo kako, pitali zašto. Konačno smo izgubljeni sad kad se, umesto da pitamo kuda, pitamo kako”...
Nađu se kod mene Pekićevi citati na raznim mjestima, ima ih u svim rokovnicima i fasciklama. Valjda zbog toga što već godinama čitam uglavnom njegove knjige. Obično lako uspijem da povežem zbog čega sam baš tu misao zabilježila baš tada, ali ovoga puta ne mogu.
Listajući prije nekoliko dana zapisnik sa prvog sastanka pokreta Odupri se i crnogorske opozicije, nađoh ovaj citat na poleđini prve stranice. Kojim je povodom na samom početku, ne mogu da se sjetim.
Da sam ga našla na posljednjoj stranici zapisnika, ne bih morala da nagađam...
***
Kakvo je to razočarenje bilo, mislim na sastanak ne na citat. A bila sam ubijeđena da znam sve o našoj opoziciji...
Skoro četiri sata usaglašavanja uslova za zajedničku akciju u plenumu. Dogovoreni su samo minimalni, za više od toga opozicija nije bila sposobna. Nije ni danas.
Te noći u martu činilo mi se da ne umije. Četiri mjeseca kasnije očigledno je da neće, ne bar svi. Zato bi, prije početka bilo kakvih promjena u Crnoj Gori, bilo humano da većina opozicionih vođa i poslanika promijeni sebe.
Kad srastu sa funkcijom, političari to rijetko čine svojom voljom. Da rade na sebi mogu ih, i to samo masovnim bojkotom, natjerati jedino njihovi birači. Ali oni, nažalost, posljednjih godina sve više liče na ove za koje glasaju...
***
Da imam sačuvan zapisnik sa tog sastanka, mjesecima mi nije padalo na um. Trudim se da zaboravim i cijelo pobunjeničko proljeće, između ostalog i zbog griže savjesti što nijesam učinila više. Može biti da nijesam bila ni kapac, ali naknadna pamet ne opravdava, samo razjašnjava...
Sad jasnije vidim koliko je čudno to vječito nadanje vječitih pobunjenika, iako ih vječita većina svaki put porazi. Uprkos tome, tračak nade ponovo se probudi, i to ne samo kad za pobunu nema dovoljno uslova, nego čak i kad je jasno da je sve uzalud. Na kakvu god promjenu sad pomislim, vidim da je Crna Gora za svaku zakasnila. Nijesam bila nerealna ni kad su protesti bili najmasovniji, niti sam se - za razliku od većine - nadala da će režim biti ozbiljno načet prije zime. Ali jesam da će do ljeta biti okrnjen bar neki od njegovih stubova...
***
Nekoliko sedmica prije ljeta protesta više - nije bilo. Nije izdržala ni opozicija, ni građani, ni pokret Odupri se. Ko je koliko pogriješio, namjerno ili iz neznanja, valjalo bi da analiziraju neki znaveniji i nepristrasniji od mene.
Ukoliko iskustvo sa ovogodišnjih protesta ne posluži ničemu, naredne godine imaćemo još jedne izbore na kojima neće imati što da se bira. Opet će izaći sva opozicija, opet će imati više poslanika nego depees i - opet neće doći na vlast. Otkud znam? Pa, sami su najavili tokom posljednje parlamentarne debate uoči odlaska na raspust.
Ispostavilo se da je na javnoj sceni previše opozicionara koji se uopšte ne trude da preuzmu glasove bar za ona tri-četiri mandata koji vode na vlast. Važno je samo da njihova partija bude najjača u - opoziciji.
***
- Zastiđe je kako su protesti očerupani pojedinačnim interesima opozicionih partija - objasnila je ukratko profesorica Božena Jelušić njihov odnos prema Sporazumu o budućnosti.
Zato mi se čini da pokret Odupri se uzalud poziva opozicionare na još jedno okupljanje. Da su svi iskreno htjeli zajedništvo - ujedinjenje im niko nije ni tražio - ne bi usred protesta dozvolili da stranka na ivici cenzusa započne predaju opozicionog Kotora depeesovcima i na kraju smijeni opozicionog gradonačelnika Vladimira Jokića.
Kad su se u medijima pojavili prvi simptomi tog udruženog poduhvata, malo je ko umio da predvidi njegove teške posljedice. Ne toliko po opoziciju, ima ona devet života i vazda se nekako dočeka na noge. Nego po proteste i pokret Odupri se.
***
Da je opozicija podržavala Sporazum o budućnosti makar sa trećinom energije koju je emitovala posljednjih dana skupštinskog zasijedanja, Crna Gora bi danas izgledala bar malo drugačije. Pod uslovom da su svi potpisi stavljeni jednako iskreno.
Na prvom sastanku opozicije i Odupri se, predstavnik DF-a je tvrdio da “tehnička vlada odlaže pad režima”. U parlamentu su krajem jula podnijeli amandman o njoj, kao neophodnom oruđu za obaranje režima.
Demokrate su u martu tu vladu smatrale glavnim preduslovom za sve ostale promjene, sad je ona samo jedna od mogućnosti.
***
Front je prošle godine ušao u Odbor za izmjenu izbornih zakona sa depeesom. Sad kad postoji šansa da u novoj verziji sličnog odbora budu i Demokrate - odbija da učestvuje. Sve vrijeme, plenarnim sjednicama parlamenta prisustvuje bezuslovno, iako su predstavnici Fronta 27. marta dali riječ vođama pokreta Odupri se da će u Skupštinu ući isključivo povodom presude za državni udar.
Demokrate sad obećavaju kako neće učestvovati u radu tzv. briselskog odbora ako to ne učini i ostatak opozicije. Taj ostatak, međutim, prethodno nijesu ni obavijestile da će u Skupštini ponovo aktivirati tzv. briselski plan.
***
Zaklinjanje u Sporazum postalo je jednako besmisleno kao i masovne optužbe za njegovo kršenje. Zato što je on suštinski obesmišljen i prije potpisivanja. Onog trenutka kad je većina opizicionara podržala zahtjev Fronta da se iz njega izbaci bojkot parlamenta.
Dosljedne bojkotu ostale su samo Demokrate i URA.
- Sa čim ćemo izaći pred građane ako izbrišemo bojkot - pitao je jedan od vođa protesta ostatak opozicije. Nijesu odgovorili!
Izašli smo s onim što smo imali. Sa zahtjevom za ostavkama od kojih nije ni moglo biti ništa.
Zato što sva opozicija nije imala isti cilj, ni proljetos niti bilo kada.
Zato što građani ni nakon 30 godina nijesu shvatili da crnogorski Dan D neće trajati 24 sata nego najmanje toliko mjeseci.
Zato što pokret Odupri se nije mogao da manjak iskustva, podrške i novca nadoknadi samo voljom, trudom i entuzijazmom.
***
Zamalo zaboravih Vladu građanskog jedinstva. Koju i podržavaoci i protivnici zovu tehničkom. Iako tehnička može postati i Vlada premijera D.M. u slučaju njegove ostavke. Jezička nedoumica ili politički projekat? Ne znam, teško su dokučive ove egzibicije evropskih diplomata, domaće vlasti i opozicije sa tzv. briselskim planom još od prošle godine. S tendencijom da rezultat izbora i jubilarne 2020. ostane isti...
P.S. Evropski političari uoči svih izbora saučestvuju u nekim istorijskim promjenama našeg zakonodavstva. Depees svaki put nađe masu rupa za prevaru i pokrade glasove. Opozicija nikad ne prizna izborni rezultat. Uprkos svemu, ili baš zbog toga, iz Evrope uvijek stignu poruke da su “protekli izbori bili najdemokratskiji izbori do sada”... Do kada, ne zavisi od njih nego od nas, ali mi smo se “izgubili onda kad smo se, umesto da pitamo kako, pitali zašto, a konačno smo izgubljeni sad kad se, umesto da pitamo kuda, pitamo kako”... Ponovih, nije zgorega, Borislav Pekić je pola života proveo u rodnom mjestu evropske demokratije...
Bonus video:
