Oko 35.000 američkih vojnika i 17.000 američkih civila rade u Njemačkoj u službi američkih vojnih snaga. Uskoro će ih možda biti puno manje. Ričard Grenel, ambasador SAD u Berlinu i čovjek od najvećeg Trampovog povjerenja, u susret evropskoj turneji svog šefa krajem avgusta glasno je razmišljao o povlačenju tih trupa. „Stvarno je ponižavajuće“ očekivati da američke poreske platiše daju pare za njihovo stacioniranje dok Njemci svoj trgovački suficit koriste za domaće potrebe, kazao je on njemačkoj novinskoj agenciji DPA. Mnogobrojni američki predsjednici su ovu najveću privredu Evrope u prošlosti bezuspješno molili da plati svoju odbranu. No, sada smo stigli do tačke na kojoj se mora reagovati.
Nije prvi put da ambasador Grenel pusti diplomatske manire niz vodu i zemlju koja mu je domaćin javno obruči. Njegov stil jeste grub. Ali ambasador je posve u pravu. Njemačka ne samo da odbija da podrži SAD u konfliktu sa Iranom, koji Zapad već nedjeljama izaziva agresivnim manevrima protiv trgovačkih brodova u Persijskom zalivu, nego Berlin već godinama ne ispunjava ni obaveze prema NATO partnerima.
Sve NATO države su se obavezale da za odbrane svojih zemalja izdavajaju 2% bruto domaćeg proizvoda. Njemačka je miljama daleko od tog cilja. U idealnom slučaju će do 2024. doseći samo do 1,5%. A ni to nije realno za očekivati, zbog unutrašnjo-političke situacije.
SPD na anti-Trump liniji
Nova ministrica odbrane, Anegret Kramp-Karenbauer (predsjednica CDU) potvrdila je svoju odanost NATO-u i najavila da ostaje pri cilju „dva procenta“. Ali to će biti teško realizovati. Iz redova njenih koalicionih partnera, SPD, dolaze posve drugačije, otrovne poruke.
Komesarski šef kluba poslanika SPD Rolf Micenih je debatu o visini vojnog budžeta nedavno okarakterisao kao „borbu oko Zlatnog teleta“ a Trampa ispljuvao kao „rasistu“. Što nije bilo izlijetanje ni iskliznuće. On želi da ostane šef kluba poslanika i posle vanrednog kongresa na jesen, to je već najavio. A i zna da je napadima na SAD i predsjednika Trampa posve na liniji svoje partije, koja već mjesecima vodi anti-Trump kampanju.
Već izborni plakati njemačkog SPD-a za nedavne evropske izbore nisu pokazivali sopstvene kandidate za poslanike - njih ionako niko u Njemačkoj ne zna - nego umorno nasmijanog SAD predsjednika. „Trump?“ pisalo je velikim slovima na njima. A ispod #Evropa-je-odgovor! SPD je „protiv onih koji cijepaju i odbacuju“, objasnio je tada generalni sekretar Lars Klingbeil. Da pojasnimo šta on tvrdi: predsjednik SAD za vodeće glave najstarije njemačke političke partije više nije političar kome se zbog konkretnih stvari protive, ali koga zbog činjenice da je poglavar najbitnije partnerske zemlje makar poštuju. Ne, on je za njih neprijatelj.
Računica socijalističkih njemačkih drugova je jasna. Njihovi pokušaji da se socijalnim zakonima u zaštiti kirijaša i penzionera profilišu su, u trećem mandatu velike koalicije pod vođstvom Angele Merkel, propali. U anketama javnog mnenja nekadašnja opštenarodna partija potonula je kao nikad do sad u svojoj istoriji. I tone sve više. Stoga sada pokušava sa likom neprijatelja, koga ionako većina Njemaca za to drži: Trampom. Uspjeh te strategije se i dalje ne vidi. Na evropskim izborima je SPD, samoproglašena partija Evrope, uprkos tome masovno izgubila. A ni u Njemačkoj joj se ta linija ne isplati. Jer za birače nije dovoljno ekskluzivna. I političari Zelenih i političari istočnonjemačkih komunista („Ljevica“) redovno saopštavaju kako Trampa smatraju groznim. Ali, za razliku od ove dvije partije, SPD je do sada važila za državotvornu lijevu snagu.
Njemačka, svjetski velemajstor u moralisanju
Ok, protiv ove slike može da se kaže da par izbornih plakata i tvitova ništa ne mogu da naude jednom savezu, koji je sazrevao decenijama. Moglo bi se takođe argumentovati da bi Trump i njegov naj-ambasador dizali pritisak i kad SPD ne bi pravila frku. Ali svi ti vrišteći tonovi su ipak pokazatelj jednog temeljnog problema: nije samo SPD ta koja ne uspijeva da u Njemačkoj razmišlja na polju realpolitike. Njemačke debate su obojene jednim visokoparnim, moralističkim tonom. Njemački vodeći političari se nadmeću kako na najbolji način voditi opštesvjetsku borbu protiv klimatskih promjena, krše ruke od čuđenja što ostale zemlje ne žele da primaju ilegalne migrante i sa posebnim zadovoljstvom i vrlo rado pljuju po predsjedniku SAD. Ko u Njemačkoj trenutno Trampa smatra za ludaka i rasistu, taj ne može da se oklizne na političkom parketu, ni kao političar ni kao novinar. Naprotiv: taj pliva u toploj struji većinskog mišljenja.
Biće veoma interestano posmatrati šta će se desiti ako SAD stvarno povuku svoje trupe iz Njemačke i stacioniraju ih istočno od njenih granica, u Poljskoj. Ako Tramp sljedeće godine pobijedi na izborima u SAD - a puno toga na to navodi - mogao bi se otvoriti novi rascjep, u sred Evrope. Jer, Istok kontinenta: Baltičke zemlje, Poljaci, Slovaci, Mađari i Ukrajinci će biti čvrsto na strani Amerikanaca – pri čemu će im Britanci na krajnjem Zapadu naravno praviti društvo.
A Njemci?
Sa svojom zastarelo opremljenom, loše finansiranom i nevoljenom armijom probudiće se u spoljno i bezbjednosno politički „ničijoj zemlji“. Pitanje je da li će njemačke elite to na vrijeme shvatiti. Ili će se još više udaljiti od svake realnosti pa i dalje pljuvati po alijansi „populista“ koji uništvaju Evropu.
Njihovu Evropu.
(Neue Zuercher Zeitung/NZZ)
Prevod: Mirko Vuletić
Bonus video:
