Oktobra 2009. godine, mali grad u centralnoj Bugarskoj po imenu Loveč dočekao je kineskog zvaničnika za koga je malo ko u cijeloj državi, a kamoli u samome gradu, čuo.
Xi Jinping, tada potpredsjednik Kine, je bio na evropskoj turneji i sakupljao iskustvo u vanjskoj politici dok je išao ka vrhu moći. U Loveču je svjedočio potpisivanju ugovora o zajedničkom poslu između bugarske holding kompanije Litex Commerce i Great Wall Motorsa, jednog od vodećih proizvođača automobila u Kini.
Potom je političar u usponu otputovao u Bukurešt.
Tvornica u Loveču je propala 2017 ali je glad za kineskim investicijama ostala. Deset godina od njegovog dolaska, sada balkanski lideri putuju u Peking, željni susreta sa Xijem. Dok SAD vode trgovinski rat protiv Kine i većina zapadnjačkih vlada ima problema sa tehnološkim kompanijama poput Huaweija, ljudi sa jugoistoka Evrope i dalje žele dogovore o putevima, mostovima, elektranama i drugim proizvodnim projektima sa Pekingom.
Precijenili Rusiju, potcijenili Kinu
Aprila 2012. godine, tek godinu nakon što je Xi postao predsjednik, Kina je pokrenula inicijativu 16+1, platformu koja povezuje Kinu, 11 članica Evropske unije sa istoka Evrope, kao i pet država kandidata sa Zapadnog Balkana.
Nije manjkalo interesa za ovaj forum na Balkanu. Sofija je bila domaćin ovog foruma 2018, ove godine je to uradila Hrvatska u historijskom gradu Dubrovniku. Beograd i Bukurešt su to radili proteklih godina, a u posljednje vrijeme Grčka pokušava pristupiti ovoj grupi postkomunističkih država koja je postala 17+1.
Ove godine, brojni visokopozicionirani zvaničnici sa Balkana putovali su u Peking. Tako je u aprilu srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić razgovarao sa Xijem u kineskoj prijestolnici; dan kasnije je to uradio i grčki premijer Alexis Tsipras. U maju se u Pekingu pojavio i grčki predsjednik Prokopis Pavlopoulos, a u zvaničnoj posjeti u julu u kineskoj prijestonici bio je bugarski predsjednik Rumen Radev.
No, interes regije za kineske investicije prošao je neprimijećeno. Zvaničnici i oni koji prate Kinu iz EU, zabrinuti zbog politike Pekinga da maksimalno iskoristi svoj utjecaj taktikom podijeli pa vladaj, iskazivali su zabrinutost.
„Možda smo precijenili Rusiju i potcijenili Kinu“ kada je riječ o njihovom dosegu na Balkanu, kazao je u martu za Financial Times evropski komesar za proširenje Johannes Hahn. Hahn je zabrinut da je Zapadni Balkan u opasnosti da bude zarobljen dugom, a taj stav dijeli i Minhenski sigurnosni forum.
On bi mogao biti upravu. Iako je Rusija dobra kad igra na kartu slavenskog bratstva i voli opasno govoriti protiv Zapada, ona nema ekonomske snage da bude kredibilan izazov. Kina, sa BDP-om od 12.000 milijardi dolara, je viša liga.
Dronovi i programi za prepoznavanje
Sa učešćem od tri posto u ukupnom dotoku sredstava, kineske investicije u regiji - koje su uglavnom bazirane na pozajmicama za kineske građevinske kompanije - male su u odnosu na EU koja učestvuje sa dvije trećine. No, ambiciozni projekti kao što je Inicijativa Pojasa i Puta, predstavljena u Pekingu 2013. godine, sigurno će dovesti do porasta tog postotka.
Nešto od tog novca je već došlo. Zahvaljujući kupovini željezare u Smederevu, što je uradila kineska kompanija HBIS, kineski udio u ukupnim direktnim investicijama u Srbiji povećao se sa šest na više od 20 posto.
Exim Banka iz Kine također finansira modernizaciju dvije sekcije željeznice koja povezuje Beograd i Budimpeštu. Ugovori koje provodi Kineska kompanija za izgradnju komunikacija CCCC su „teški“ 1,5 milijardi dolara.
Vlada Srbije vodila je pregovore o kupovini bespilotnih letjelica proizvedenih u Kini u sklopu dogovora koji uključuje i prijenos tehnologije što bi omogućilo namjenskoj industriji ove države da sama proizvede dronove u budućnosti. Beograd je također dobavljao i programe za prepoznavanje lica. Nakon nedavne posjete kineskog kolege, ministar unutrašnjih poslova Srbije Nebojša Stefanović spominjao je zajedničke policijske patrole, pa čak i vojne vježbe.
U međuvremenu, trgovina se utrostručila od 2005. do 2016. godine, dostigavši cifru od 1,6 milijardi dolara. Srbija je postala „otvorena vrata Kini na Balkan“, navode neki posmatrači.
Koliko daleko će ići kinesko-srbijanska saradnja, ostaje da se vidi. Ono što je sigurno je činjenica da Vučiću ne smeta da sjedi na više od dvije stolice, kako je jednom visokopozicionirani američki diplomata opisao ples Srbije između Zapada i Rusije.
Rijetka sloga u BiH
Pored Srbije, Kina dosta investira i u drugim dijelovima Balkana, posebno u infrastrukturu i energiju. Od 2009. godine, kineska kompanija COSCO je bila nadležna za glavnu grčku luku Pirej, prvo kao operater, a potom kao većinski vlasnik. Do 2017. godine, COSCO se takmičio i za luku Solun.
U Hrvatskoj, članici EU od 2013. godine, kineski konzorcij gradi 2,4 kilometra dug most koji povezuje poluotok Pelješac i selo Komarna, oboje na jadranskoj obali.
Projekt je privukao veliku pažnju, prvo jer presjeca zaljev Neuma koji Hrvatska dijeli sa Bosnom i Hercegovinom i tako blokira njen pristup dubokim morima; drugo jer je most većinom finansiran iz EU fondova. Podružnica CCCC-a, kineska državna firma, zarađuje od 396 miliona teškog granta iz Brisela. Kina učestvuje i u projektima izgradnje saobraćajnica u Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji.
U Tuzli, Bosna i Hercegovina, Kina je počela graditi termoelektranu, uz pomoć pozajmice od 777 miliona dolara od Exim Banke. Ovo se desilo u martu kada su političke struje Federacije BiH, jednog od dva entiteta države, pokazale rijetko viđeno jedinstvo u Parlamentu i dale zeleno svjetlo projektu.
To se desilo tek nakon što su tri kineske kompanije, koje su dio poduhvata, zaprijetile povlačenjem. Tom je prilikom pekinški novac bolje disciplinirao bosanske političare od svih zapadnjačkih posmatrača stabilnosti ove balkanske države.
Evropska periferija
Bugarska se također nada kineskim investicijama u energetski sektor. Vlada tvrdi kako je Kineska državna nuklearna korporacija (CNNC) zainteresirana za nuklearnu elektranu Belene.
Da li Kina može i želi koristiti svoje sve veće investicije na Balkanu kako bi širila svoj politički uticaj? Možda da, ali na kratke i srednje staze Kina neće utjecati na regionalnu sigurnost. Ostat će geo-ekonomska sila, barem što se Balkana tiče.
Kako je istakao Anastas Vangeli, ekspert za kinesku vanjsku politiku iz Sjeverne Makedonije, lokalne države su zainteresirane da Kina i EU rade skupa a ne da se takmiče.
Ipak, zlatno pravilo politike je kako je percepcija stvarnost. Tenzije između Zapada i Pekinga mogle bi se, bez sumnje, osjetiti na evropskoj periferiji.
(balkans.aljazeera.net)
Bonus video:
