Kada je Marks napisao prvu, slavnu rečenicu Komunističkog manifesta (“Bauk komunizma kruži Evropom”), komunizam faktički nije još ni postojao. Postojala je vrlo prisutna negativna projekcija (“bauk”) koju su konzervativne vlasti diljem Evrope, u pokušaju da savladaju slobodarski duh 1848, nemilice “popularisale”.
Ljudi su masovno ubjeđivani da je komunizam satanska sekta (gdje su žene zajedničke) koja želi da bombama raznese našu divnu i stabilnu Evropu.
Kada pogledate medije današnjih konzervativaca i populista, gotovo da biste mogli reći “Bauk sorošizma kruži Evropom i Svijetom”, a da je geneza iskaza vrlo slična. “Soroš” je omiljena meta današnjih desničara, kod populista izaziva napade bijesa i teško kontrolisanog gnjeva, a na svakom ćošku vam neko može nalijepiti etiketu sorošoida, i mnogi će vas gledati poprijeko.
O čemu se radi. Kako je Soroš uspio postići tako ubjedljiv konsenzus među desničarima?
Pri tom, čovjek je jedan od najvećih filantropa svih vremena. Kažu da je u životu zaradio 44 milijarde dolara, od čega je poklonio 32. Više od dvije trećine ukupnog bogatstva. Sigurno je mudar čovjek i zna da na tom nivou novac postaje fikcija, puka igra brojeva. Što je to što vam je nedostupno ako ste teški deset milijardi, a dostupno ako imate četrdeset? Gdje je razlika?
Ne možete voziti četiri ferarija istovremeno…
Svoj novac je dijelio po ideološkom ključu: on je svoju moć i golemi imetak stavio u službu koncepta otvorenog društva Karla Popera, najznačajnijeg teoretičara modernog liberalizma.
Humanitarac, a tako omražen?
Ne liči na čovjeka koji zasužuje stigmu ove vrste. A oni koji ga stigmatizuju rade to tako sladostrasno i entuzijastično, da to mora izazvati neku vrstu opreza. Ili nagovještaj stanovite patologije.
Vidljivo je kako se ljudi i dalje “primaju” na iste paklene figure - Soroš je Jevrej i ljevičar. Kombinacija za kakvom vapi svaki desničar i teoretičar zavjere. Još je i zaradio golem novac. Koji onda dijeli okolo? A to je, jasno, krajnje sumnjivo. I zašto to radi? Mašta nedostojnih ne može dalje od svoga svijeta. A to vazda izađe na kakvu veliku zavjeru…
Kada u Srbiji (ili Mađarskoj) za nekoga kažu da je “sorošoid” to je otvoreni poziv huliganima da ga isprebijaju ako ga negdje sretnu.
Ljudi jednako kao svoje fiksacije ovoga ili onoga tipa, po pravilu mrze sobodu. I ono što je važno za slobodu. Mnogi zaista iskreno vole da budu upućeni, da im se diriguje. I ništa preko toga. Zato vam treba društvo koje nalazi mehanizme da razrijedi logiku čopora. A to je htio i Soroš. Poperov koncept otvorenog društva je idealna podloga za takvo pregnuće.
Međutim, sve to će biti i već jesu teme zanimljivih tekstova oko Soroša i njegovog značenja u savremenom svijetu, a ja bih želio ukazati na jedan unekoliko drugačiji ugao čitavog problema.
Naime, devedesetih godina, na prostoru tadašnjih Srbije i Crne Gore, da nije bilo Soroša i podrške njegove fondacije, gotovo da se ništa u alternativnoj i slobodnoj umjetnosti ne bi desilo. Koliko ozbiljnih izložbi, knjiga, projekata, istraživanja, je pokrenuto u to vrijeme isključivo zahvaljujući podršci Fonda za otvoreno društvo. I pomalo mi je nejasno da se, u sred svih ovih histeričnih orgijanja oko Soroševog imena, ne čuje i koja riječ o tome. Pogledajte važne knjige ili poblikacije iz tih godina. Svuda ćete naći znak Fonda za otvoreno društvo.
Soroš fondacija je devedesetih u CG, kao i drugdje, upravo podržavala emancipatorske projekte, u vrijeme kada tadašnja (a to je dobrim dijelom i sadašnja) vlast ne samo da to nije činila, već je poletno “gurala” one najrigidnije i najnetalentovanije. Kako tada…
Bonus video:
