Advokat uhapšenog sekretara Vrhovnog državnog tužilaštva, izjavio je da je njegov branjenik: (citat) “zamajavao Kneževića” (izvor: https://www.vijesti.me/vijesti/...), a potom je sažeto objasnio šta je u pitanju: “svako ima pravo da manipuliše sa bilo kim” (advokat B. Borović, TV Vijesti, dnevnik, 18/9/2019, 18:33) Njegov branjenik, tokom saslušanja, navodno je slijedio advokatov trag: “Rekao sam mu da se raspitujem, ali sam ga zamajavao…” (Vijesti, 24.9.2019, str. 3, “Tužioci su časni, Knežević je loš čovjek”).
Navođenje svjedoka, ili okrivljenog da unutar legitimno organizovanog intervjua kaže “ono što mu je na duši” je tehnika rada u dokazivanju krivičnih radnji. U pitanju je ozbiljni posao profila iz kriminalističko-forenzičkog sistema države. S druge strane, sinonimi za zamajavanje su: zaluđivanje, zamlaćivanje, obmanjivanje, zaglupljivanje, sluđivanje, plašenje, spinovanje, foliranje, anesteziranje, dezinformisanje, zamagljivanje, trućanje, nadgornjavanje, proseravanje, mrcvarenje. Ili, adolescenti novogovorom socijalnih mreža bi rekli nešto kao: zamazivanje očiju, bavljenje ničim, blejanje, ljenčarenje.
Beogradski advokat i njegova stranka su može-biti nenamjerno, ali jasno prikazali način rada naše državne uprave, od službenika i namještenika, do njihovih starješina organa; od pravosudnih organa i njihovih “lidera-rki” do regulatornih institucija. Ogoljeno je da je činovničko opravdanje: “radimo u skladu sa zakonom i procedurama”, optimalni mehanizam da se sakrije nerad, neznanje i uništavanje crnogorskih institucija iznutra, do potpunog brisanja državotvorne suštine ozbiljne administracije, koja je odgovorna poreskim obveznicima (građani-nke i privrednici-e).
Da li se post-istinito obigravanje oko suštine, kroz formu koja maskira nepoštovanje institucije i sistema, može primjeniti na naše makro-finansije?
„Bankarski sektor u Crnoj Gori, na nivou sistema, karakteriše stabilnost, likvidnost, solventnost… Dvije banke koje su od strane CBCG prepoznate kao ranjive su pod posebnim režimom nadzora. Ranjivosti kod navedenih banaka, koje ne predstavljaju sistemski važne banke, ne mogu na materijalno značajan način uticati na stabilnost sistema.” (izvor: (https://www.bankar.me/2018/10/28...) U osvit sistemskog prljanja stabilnosti i sigurnosti sistema ovo je izjavljeno od strane guvernera CBCG.
Ovogodišnjim pažljivim radom resornog ministarstva i krvničkim radom udarnih bankara i privrednika uspjeli su da CBCG niz neodrživih višemjesečnih opravdanja uvedu u tokove neuznemiravanja sistema; bar za sada. Posljednji podaci to konačno potvrđuju: agregatni depoziti su od septembra 2018-e porasli za 76 mil. eura (izvor: CBCG podaci iz avgusta 2019), mada depoziti stanovništva i privrede još nisu dostigli nivo iz 3Q-a prošle godine. Treba se nadati da će se na kraju sljedećeg mjeseca nekvalitetni rad CBCG-a izvesti na nominalnu “zelenu granu” razvoja sistema.
No, u svakodnevici to znači da “živimo” najljepšu fazu institucionalnog busanja u prsa junačka sadržanu u kićenju tuđim perjem. Sljedeći citat dokumentuje takvu tvrdnju: “… posebno pozdravljamo ostvareni rast kapitala od 18,2% (od decembra 2018. do avgusta tekuće godine), koji direktno doprinosi zdravlju i otpornosti bankarskog sektora“… (izvor: https://www.cbcg.me/me/javnost-rada/…) Kako? Prethodne dvije godine, guverner CBCG je lično i institucionalno radio sve da spriječi spajanje dvije profitabilne banke (sistemske banke); ne zbog pitanja zaposlenih i koncentracije. Sada se institucionalno preskače istaći argument da je rast ukupnog kapitala bankarskog sektora vezan za jednu banku, ključnu za merger (cca 60 mil. eura). Ostatak jačanja kapitala pripada uvećanoj dobiti banaka.
Takva izvještajna činjenica ne može glumiti javnu dopadljivost da se guverner samopohvali strukovnom izuzetnošću, posebno kada je 18,2% izračunat tako što se za decembar 2018. Atlas banka, zbog selektivne uporedivosti, uklonila iz obračuna. Tih dana se formalno oporavljala banka, za javnost, na štetu malih deponenata. Dok se u pozadini odrađivao “netting” (citat privremene upravnice) za “VIP klijente”, koji naši tužioci neće preispitati, pošto “časni ljudi” nemaju “udaljenih sumnji” da im je možda zadatak da zakonski raščivijaju bruto bilans banke (aktivu i pasivu), gdje bi se mogla identifikovati i procesuirati suštinska nepočinstva i eventualna nikogovanja znanjem, za koje su (navodno) papiri ko zna gdje.
Stoga, što opet hoće ova “neuka, laička javnost”?
Tema osvrta je nešto što utjeruje strah u kosti CBCG. Mora da se odradi visoko složen projekat ukupnog bankarskog sektora, AQR (Asset Quality Review; Pregled kvaliteta aktive; izvor: ECB (Banking Supervision)- Asset Quality Review, Phase 2 Manual, December 2018; https://www.bankingsupervision.europa.eu/ecb...). Može biti, i finansijskog sistema. To je projekat, koji se radi po metodologiji Evropske centralne banke, nastaloj nakon Velike finansijske recesije. MMF je u ovoj priči angažovan kao spoljnji ugovarač. Kroz AQR će se odraditi detaljno sagledavanje ukupne aktive CG sistema. To će biti magnetna rezonanca aktivnosti bankarskog sektora, koje se do sada nikada nisu tako analizirale.
Iznenađuje da je MMF (EU?) pristao da se u dvije grupe banaka ne uključi IRF, a što Svjetska banka odavno traži (PBG zahtjev?); (dodatni izvor: “…kao i da je (IRF) u skladu sa poštovanjem Zakona o bankama u sistemu izvještavanja Centralne banke Crne Gore…, Plan integriteta IRF-a, 2016. godina, str.16) Tako su rezultati projekta unaprijed svedeni na limitirane domete kratkog roka, iako je dugoročna održivost u srži AQR-a.
Kreditne i ostale rizične izloženosti u bilansima bankama moraju biti objektivno evaluirane, kako bi se dokazala stabilnost i sigurnost sistema na dugi rok. Savremene finansije više ne smiju da dozvole da rade saglasno pristupu rizicima, koji u Crnoj Gori slijedi model rada: “neka svako radi svoj posao”. Uvezivanje i koordinacija, s ciljem da se u mjeri mogućeg anticipiraju gubici, biće suštinski makro-postupak za raščišćavanje sistema ka novim razvojnim inicijativama. Kad se objedine i uvežu konstruktivni rezultati, to će biti korisna informacija za Crnu Goru, ali prevashodno za EU, kao i za vlasnike našeg javnog ino-duga.
Tokom 2019, zbog posljedica krize oko decenijskog nerada u kontroli banaka, kao i zbog kompleksnosti AQR-a, guverner je uspio da realizaciju projekta odloži za sljedeću godinu. Prije nekoliko dana guverner je sakupio bankare da konačno objelodani AQR (izvor: https://www.cbcg.me/me/javnost-rada/…). Mada riječi javnog izvješća odglumljuju potrebno pohvaljivanje guvernera, njihove zajedničke fotografije svjedoče duboku zabrinutost i maksimalnu razdvojenost. Ljepuškasta izrežiranost je bila potrebna kako bi guverner uspio da zbije redove u-strahu-od-burkina-fasovanja bankara, a kao što slijedi: “S obzirom da je riječ o projektu koji je izuzetno zahtjevan sa aspekta finansijskih i stručnih kapaciteta, dogovorena je tijesna koordinacija i saradnja između CBCG i banaka, kao i neposredna razmjena iskustava između pojedinačnih banaka kako bi svi potencijalni izazovi bili lakše i brže savladani“, (isti izvor).
Da se ne zaboravi: u januaru naredne godine stupa na snagu nova regulativa o kreditnom riziku, koja zahtijeva da se rizik nevraćanja kredita mjeri po projektovanim novčanim tokovima, nezavisno od vrijednosti kolaterala. Sažetije: ukoliko se novci iz kojih će se vratiti kredit ne mogu dokazati u momentu odobravanja kredita, biće neopredjeljujuće za izračun rizika (odnosno rezervisanja) kolika je vrijednost kolaterala, kao pokrića. Taj zahtjev je odavno bio dostavljen kroz PBG odobravanje garancije budžetu CG (veza: MONTENEGRO: Second Fiscal and Financial Resilience Policy Based Guarantee (PBG), str. 19, Policy Action 9; kraj 2018. godine).
Stoga, u zaključku: zbog čega je AQR relevantan za budućnost našeg sistema? Ključni nalaz projekta je izvjesno predvidiv: moraće se jačati kapital banaka; i, to za značajne novce kod svih banaka. Bankari su pozvani “na poklonjenje“ kod guvernera, a da se zahtijeva puna novčana i strukovna podrška, što jeste unutar bankarskih redovnih aktivnosti. Kao, što se trebala ojačati ćutljivost dok se ne našminkaju potrebne rečenice za javnost, tj. za lokalne političare. Što vodi suštinskoj bojazni, koja se nije objelodanila: trećoj osjetljivoj banci (utvrđenoj krajem 2017. u PBG dokumentima) trebaće više desetina miliona kapitala da ispuni minimum eventualnog preživljavanja u sistemu; ako uopšte bude imala kapaciteta da primijeni regulativu od januara 2019.
Kako god se uzme, AQR je sistemski benefit za crnogorske perspektive razvoja. Skeniranje do srži, metodologijom uvećanog razmatranja pod lupom međunarodnih procjenjivača, razdrmaće ukupne sistemske postavke. Cilj je da se imparcijalno-uporedivo dokaže da je sistem održiv na dugi rok; a, samim tim, dokumentuje se da je CG sistem pripravan za eventualnu saglasnost u-ko-zna-kojem-momentu-u-budućnosti za pridruživanje zajednici zemalja, koje koriste euro. To jeste ustavno ovlašćenje i odgovornost CBCG-a. Kroz AQR, CBCG se konačno mora suočiti sa potencijalima protresanja sistema, kako bi se ojačala njegova potka razvoja. Nakon takve tačke suočenja, više neće biti lako iznaći prostore za zakulisne grandomanije na štetu ekonomskog razvoja zemlje.
Da li će biti baš tako? Ili, nezvanično, navodno će se guverner izmjestiti u UK kao ambasador, kako bi mu se sačuvala politička “čast”?
Bonus video:
