Šta još mora da se desi pa da Republikanska partija SAD napokon pusti Donalda Trampa niz vodu? Predsjednika SAD opozicija je osumnjičila da je na početku sadašnje izborne kampanje ukrajinskog predsjednika zamolio da mu pomogne da diskredituje jednog od svojih političkih oponenata, ne bi li ga makao sebi sa vrata. Da li ova optužnica djeluje dovoljno politički teško?
Pitanje je prosto, odgovor još prostiji: ne. Grand Old Party će i dalje biti uz svog predsjednika Trampa. Zato što drugačije prosto i ne može. Jer Donald Trump, koji je u poznim godinama i prilično se snebdivajući ušao u ovu partiju, čiji ga je establišment permanentno i dugo ponižavao, vlada njome čvrsto kao niko prije njega.
Za to postoje tri razloga.
Prvi: davno prije nego što je Tramp izronio na političkom horizontu republikanaca, oni su se već temeljno politički radikalizovali. Pokret „Tea Party“, vrlo desno konzervativan, koji se formirao posle izborne pobjede demokrata Baraka Obame 2009, je mic po mic uspio da preuzme republikance. Za početak su protestovali protiv Obamine politike masovnog zaduživanja, potom bili striktno protiv pomoći države bankrotiranim bankama, proizvođačima automobila i vlasnicima kuća. Nakon toga su zahtijevali restriktivnu politiku naseljavanju u SAD i podigli ustanak protiv Obamine zdravstene i školske reforme. Sve je ove tačke „Tea Party“ javno proglasio za ljevičarsko satanizovanje SAD.
Drugi: kako je vrijeme proticalo, „Tea Party“ je dobijala sve više na uticaju kod republikanaca. Posebno su se u tom pokretu potrudili oko angažmana na partijskim predizborima, na kojima partijska baza odlučuje koji će kandidat biti nominovan za izbore za američki Kongres i Senat: 435 u prvom, 100 u drugom. Na izborima 2010. je za sve republikance, koji su htjeli da budu na listi, bilo odlučujuće pitanje: u kakvim si odnosima sa „Tea Party“?
Jer samo onaj, ko je bio radikalno blizak sa tim pokretom i dijelio njegove, za ljevičare ekstremne, pozicije imao je šanse da ga partijska baza izglasa za kandidata. Umjereniji kandidati su svi popadali na ovom prostom političkom testu.
Stoga je Tramp, kad se 2016. kandidovao za republikanskog predsjedničkog kandidata, naišao na pripremljen teren u partijskoj bazi koji je odavno bio preoran i spreman za političkog hazardera poput njega. Republikanski birači i partijska baza prosto su čeznuli za nekim ko će povesti konzervativni ustanak. Zato se republikanskim biračima osobito svidjelo što je Tramp stalno javno ponavljao da neko ko se zove Husein Obama nikako nije mogao biti rođen na tlu SAD pa je stoga i nelegitimni predsjednik.
I što je Tramp bezobzirnije nastupao, to je oduševljenje partijske baze bivalo sve veće. Republikanske mase je konačno uspio da zapali u izbornoj kampanji 2016. kad su njegovi birači po stadionima na svaki njegov pomen imena Hilari Klinton minutima dugo skandirali „Lock her up!!!“(uhapsi je)! Trampu svako ovako javno iskliznuće ne samo da je bilo oprošteno: ne, njegova biračka baza je iskliznuća ovog tipa prosto zahtijevala.
Skoro bez otpora
Ono malo preostalih umjerenijih republikanaca su se ili frustrirani povukli iz političkog biznisa, ili ućutali, ili su se prosto prilagodili političkoj realnosti. Javno suprotstavljanje Trampu u redovima republikanaca skoro da i ne postoji. A ako se nekim čudom i desi da ga neko od njih kritikuje, Tramp ga zaspe takvom količinom poruka na tviteru - sve sa mržnjom, sprdnjom i ponižavanjima - da tome ne preostaje ništa dugo nego da se, javno zgažen, povuče.
Čak ni u novembru prošle godine Republikanska partija nije bila revoltirana zbog Trampa, kada je na izborima za Kongres desetine repubikanaca izgubilo svoje mandate u tom donjem domu američkog parlamenta, a time i većinu. Zahvaljujući Trampu. Jer je on istovremeno masovno pobijedio na izborima Senat, a u SAD odlučuju Senat i predsjednik. Kongres je, po američkom ustavu, konsultativno tijelo.
Treći razlog za masovnu podršku republikanaca Trampu: on je principijelno odradio sve ono što je na izborima svojim biračima bio obećao - zato su jedni oduševljeni što je drastično smanjio poreze, drugi jer gradi zid prema omrznutom Meksiku, a treći jer je svuda gdje je mogao postavio konzervativne sudije. A posebno je kod republikanaca popularno što je uveo kaznene mjere protiv Kine. Komunističke Kine. A i to što za Trampa ne postoje ni saveznici, ni prijatelji ni neprijatelji - samo i isključivo SAD interesi. I njegovi.
Više od 90% republikanskih birača u SAD smatra da je Tramp odličan šef države. I dok god on bude vodio politiku, koja njegove birače i partijsku bazu republikanaca čini srećnim, u Kongresu ili Senatu neće se naći ni jedan republikanac koji će podržati impičment opozicionih demokrata protiv predsjednika Trampa. A Republikanska partija će sve uraditi da Tramp 2020. bude ponovo izabran za predsjednika.
(Die ZEIT)
Prevod: Mirko VULETIĆ
Bonus video:
