Ko o čemu, Demokratski front o istoriji. Počelo je sa zlatnim kašikama iz XII vijeka, a evo se krug zatvara Andijom J., zlatnim dečkom XXI stoljeća. Nesuđenim nestranačkim kandidatom stranačkog Demokratskog fronta sa kojim su postigli istorijski sporazum o njegovom odustajanju od kandidature. Vic za istoriju! Ispada da su DF i AJ dva mjeseca udruženim poduhvatom zamajavali javnost kandidaturom koja je od starta bila samo fikcija! Zato je, uostalom, i “pukla veza” između Andrije M. i Andrije J., onog istorijskog dana kada se kompletna opozicija našla u “Centarvilu” da izabere jedinstvenog kandidata.
Ipak je DF u pravu - ovim su, kako rekoše u objavi pučanstvu, još j ednom demonstrirali svoju odgovornost. Po ko zna koji put, dodao bih. Samo je mala dilemma - prema kome?! Odgovornost prema demokratskoj javnosti i antirežimskim biračima ili prema DPS-u i njegovoj vojsci sigurnih glasača?! Prvi tuguju, drugi se vesele - eto najbolje slike učinka DF-a. Odgovornost o kojoj pričaju lideri ove grupacije bila bi iskazana da je Andrija Mandić zajedno sa aberom o krahu projekta “nestranački A J”, ponudio ostavku. I tako preuzeo odgovornost za to što je savez kojim rukovodi držao u zabludi, i to u produženom trajanju, i svoje i ostale opozicione glasače. I stranke. Ovako, ispada da čelnici DF-a nastavljaju sa ismijavanjem javnosti tezama kako je tek sada kucnuo čas za zajedničkog kandidata opozicije i da su oni, baš zato, odustali od svoga! Malo morgen, što bi rekao njihov stvoritelj.
Sudeći po prvim reakcijama nije ništa odgovornija ni tzv. građanska opozicija. Ćutanjem ili stidljivim izjavama oni prihvataju novi perfromans DF-a, bez da makar pitaju “a, šta ste radili dosad”?! Umjesto toga, nesmanjenim optimizmom dočekuju poziv Frontovaca da dođu do famoznog istorijskog dogovora! I sve to u minut do 12, nakon što se pola godine oko istog pitanja nijesu mogli usaglasiti.
Sada je jasno ono što se poodavno vidi, ali se niko ne usuđuje javno da prizna: tzv. građanska opozicija je i u ovom, kao i u nizu drugih važnih pitanja, vodila samoubilačku politiku jer je slijedila diktat DF-a. Čitavu strategiju su sveli na iščekivanje poteza Mandića i družine koji su svoje bavljenje politikom sveli na rijaliti sa specijalnim Katnićem i crnogorskim sudovima. Umjesto da još prije dva mjeseca “građani” izađu sa svojim kandidatom, ko god to bio, i ponude ga prvo biračima a onda i svim subjektima na antirežimskom političkom polu, oni su svoje djelovanje sveli na iščekivanje poteza DF-a. Ali zadivljuje što i nakon tog iskustva, i prilično bezizlazne situacije u koju su dovedeni, “građani” ponovo raširenih ruku i prazne glave iščekuju novi istorijski dogovor sa istim tim DF-om. Umjesto da ga odavno sjednu u istu klupu sa DPS-om. Gdje, po mnogo čemu, pripada.
Kada se svedu računi, politička scena izgleda groteskno. Demokratski front je talac Katnića i DPS-a jer im zatvor visi nad glavom, Demokrate su talac DF-a jer se permanentno takmiče da budu veći katolici od pape, URA, SDP i Demos su taoci Demokrata jer su svjesni svoje ograničene glasačke baze. I kao rezultat takvog odnosa snaga imamo situaciju da 40 dana uoči predsjedničkih izbora niti jedna od parlamentarnih grupacija nema istaknutog kandidata, dok s druge starne, vanparlamentarni i fantomski pokret “Otpor beznađu”, koji by the way više i ne postoji, ima već tri kandidata. A na putu je i četvrti. Bojanić, valjda. Ovo nema ni kod Nušića.
Ali, da olakšam “građanima” posao - džaba ste krečili sa DF-om. Priča o nestranačkom kandidatu, mjesec i malo više uoči izbora je smijurija, ukoliko ne mislite da podržite Blažića ili Miličkovića... Jedino što u ćorsokaku u koji ste dospjeli svojom krivicom ima smisla, i na što ćete biti prinuđeni, jeste da svako od vas istakne stranačkog favorita i pokuša da animira makar svoje birače da glasaju za njega. Tačno je, kako kaže Danilović, da na predsjedničkim izborima nema “D'onta” i rasipanja glasova, ali je krajnje upitan njegov zaključak da je četa opozicionih kandidata najbolji put da se dođe do drugog kruga, a onda i pobjede?!
Optimizam prija, ali kada nema utemeljenje u realnosti onda se pretvara u infantilnost ili cinizam. Zavisno od toga da li je uzrokovan naivnošću ili pokvarenošću. A u čitavoj opoziciji ima i jednog i drugog.
Bonus video:
