Džo Bajden je uvijek naglašavao kako nikad u životu nije ni riječ sa svojim sinom Hanterom progovorio oko njegovih poslovnih interesa, a posebno ne i nikada o Ukrajini. Vjerovatno bivši potpredsjednik SAD i mogući Trampov konkurent na strani Demokrata danas žali zbog toga.

Činjenica je da je u ovom momentu predsjednik SAD Donald Tramp, zbog afere oko Ukrajine, pod širokom medijskom paljbom. Ali ukrajinska priča ima potencijal da masovno ošteti Džoa Bajedna i njegovu kredibilnost. I to u sred predizborne kampanje Demokrata za predsjedničke izbore 2020.

A riječ je o sljedećem: sredinom maja 2014. postalo je poznato da je izvjesni Hanter Bajden dobio posao u jednom ukrajinskom gasnom koncernu. I to tri mjeseca poslije Majdan revolucije, koju je Zapad pozdravio. I to u sred razvoja ratnog haosa na istoku Ukrajine. Taj izvjesni Hanter Bajden je više godina potom od ukrajinskog koncerna „Bursima“ svakog mjeseca dobijao na konto po 50.000 dolara.

Bajden, najvažniji čovjek za odnose sa Ukrajinom

To nije nelegalno, ali svjedoči o nedostatku kako elementarnog takta tako i političkog osjećaja: tako nešto se u predizbornoj kampanji lako može instrumentalizovati. Jer Hanterov otac, Džo, tada je bio potpredsjednik SAD, a predsjednik Barak Obama ga je redovno slao za Kijev da reguliše situaciju i pravi pritisak da se odrade reforme. Džo je bio „point man“ predsjednika SAD, duge dvije godine najvažniji čovjek za odnose sa Ukrajinom.

Problem: energetski sektor u Ukrajini je sve drugo samo ne polje časti i poštenja. Nego izvor najgore zamislive korupcije u toj državi. Firma „Burisma“ je i sama produkt jedne mutljavine: jedan čovjek, koji se odaziva na ime Mikola Zločevski, joj je osnivač. On je od 2010. do 2012. bio ukrajinski ministar za ekologiju, u vladi kasnije srušenog Viktora Janukoviča.

Njegovom ministarstvu je pripadala vlast da dijeli licence za eksploataciju nafte i gasa. Ministrova sopstvena firma „Burisma“ je dobila više takvih licenci nego i jedna druga privatna firma u Ukrajini. To potvrđuju i istraživanja ugledne „Ukrajinske Pravde“. Druga po broju licenci je bila firma koja je pripadala nasljedniku ministra Zločevskog u fotelji ministra ekologije kod Janukoviča.

Za reputaciju bilo kog političara sa Zapada ove činjenice su toksična baruština. Ali u nju je zakoračio Džoov sin, Hanter Bajden, koji je 2014. postao jedan od članova nadzornog odbora „Burisme“. Takvi „odbori“ pri energetskim koncernima u Rusiji i Ukrajini u realnosti nemaju ama nikavu kontrolnu funkciju, nego prije svega služe za vrbovanje zapadnih uticajnika, koji onda na Zapadu imaju ulogu lobista i treba da otvaraju vrata za svoje vlasnike čija je reputacija najčešće upitna, blago rečeno.

Ne treba nikome previše mašte da bi se shvatilo kako će ove činjenice biti iskorištene u izbornoj kampanji u SAD: Bajednov sin zgrće pare u Ukrajini, kod Janukovičevog ministra. Zahvaljujući tatinim vezama.

„Burisma“ procvjetala

Zločevski je imao sasvim dovoljno razloga da razmišlja o svojoj budućnosti u momentu kad je angažovao Bajdena mlađeg: njegov šef Janukovič je bio upravo srušen - čovjek, u čijoj je „Partiji regiona“ Zločevski napravio i političku karijeru i pare. Pa je zato i dospio u fokus istraga Velike Britanije: na njegovim računima su bile ogromne dolarske svote. Samo jedna uplata je bila u visini od 20.000.000 dolara, od strane jednog od najbližih Janukovičevih saradnika.

Drugim riječima: vlasniku „Burisme“ je prijetila opasnost da trajno bude viđen na strani gubitnika. Zato je on masovno investirao u zapadne lobiste: prvo PR agenciju „Bell Pottinger“, pa onda u bivšeg ljevičarskog predsjednika Poljske Aleksandra Kvašnjevskog, koga je takođe postavio u „nadzorni odbor“ svoje firme, gdje mu se pridružio i šef izborne kampanje Obaminog državnog sekretara Džona Kerija (takođe demokrata) Devon Arčer, kao i Dejvid Lejter, Kerijev šef kabineta u Senatu SAD, a od 2016. i pojedini bivši Obamini vodeći funkcioneri CIA.

Danas „Burisma“ posluje bolje negi ikad: firma je za 4 godine duplirala svoju produkciju. Vlasnik Zločevski se prošle godine vratio u Ukrajinu, posle višegodišnjeg bivstvovanja u egzilu, gdje je čekao da ga ukrajinske sudije oslobode od optužnice za korupciju. Što su sudije i uradile, na ogromno užasavanje ukrajinskog civilnog sektora i boraca za pravnu državu. Tu oslobađajuću presudu je Transparency International popratio saopštenjem o nevjerici u ozbiljnost i istrage i presude.

Bajdenovi na ovo nisu imali uticaja. Jeste da Trampov advokat Rudi Đulijani tvrdi kako je Džo Bajden 2016. gazio po Ukrajini da otpusti Vrhovnog državnog tužioca, koji je navodno istraživao slučaj „Burisme“, inače SAD neće isplatiti milijarde dolara pomoći. Što je samo djelimično tačno. Jeste da je Džo Bajden tadašnjem ukrajinskom predsjedniku Petru Porošenku dao ultimatum da u roku od 6 sati otpusti VDT Viktora Šokina, ali to nije zahtijevao samo Bajden nego i cjelokupni Zapad i sve vodeće ukrajinske NVO, a osobito MMF. Razlog nije imao nikakve veze sa „Burismom“: on je bio VDT srušenog Janukoviča i pojam sveopšte nekažnjivosti korupcije u Ukrajini: jedan od najgorih u plejadi katastrofalnih VDT Ukrajine.

(Der Spiegel)

Prevod: M. Vuletić