Ne mogu očima da vjerujem, a piše: Šefovi policije će kući obilaziti žrtve torture... I samo imam jednu misao koju moram u javnost da pošaljem i da to bude moj zavjet prema javnosti: U slučaju da budem žrtva torture, ili bilo ko ko mi je drag, neka šefovi policije zaobilaze u širokom luku mene i moju porodicu i sve ljude do kojih mi je stalo... Ovo važi za period od dvadesetak godina koliko najduže planiram moj životni vijek.
Jednostavno je nepodnošljivo za moj um da će se ovo sprovoditi, jer svoj vijek živim u Crnoj Gori i svaka pora mog bića govori o nasilju kojim ponovo i ponovo mora biti izložena žrtva... Šef će je valjda držati za ruku „oprezno“ ugrožavajući njen lični i porodični prostor kako bi žrtva radila na promociji njegovih etičkih vrijednosti. Ako se ovako nešto desi u periodu kraćeg od naznačenog, to će biti samo licemjerje. Dodatno nasilje nad žrtvama, jer posjeta šefa treba da bude u funkciji „distanciranja od negativnih i neprimjerenih pojedinačnih postupaka koji ne odražavaju vrijednosti crnogorske policije. Žrtve imaju značajnu ulogu u kreiranju javnog mnenja o Policiji... Na taj način spriječiće se negativna generalizacija i nanošenje štete policijskom kredibilitetu i ugledu ostalih policijskih službenika”. Dakle, žrtva ne samo da treba da trpi patnju i poniženje već treba da bude u funkciji ugleda policijskih službenika (šta joj slijedi ako ne bude tj. ako odbije da bude njihov objekt za promociju vrijednosti)... Skoro da i u hororu nije moguće! Neka šefovi posjete M.M. (znamo o kome se radi) i neka to urade sasvim oprezno u funkciji vlastitog ugleda... Da li je moguće sa neko sa iole elementarnim osjećanjem za pravdu i ljudskost traži da žrtve sačuvaju ugled i etiku crnogorske policije!
Ako istinski hoće i želi nešto da se promijeni u Crnoj Gori po pitanju policijske etike, prema upotrebi neprimjerene sile i prema odnosu prema žrtvi, onda je to vrlo jednostavno. Šef će doći žrtvi sa potpisanom neopozivom ostavkom i izvinjenjem. Ukoliko izostane ovaj prvi korak, etika crnogorske policije će se i dalje srozavati a žrtve biti izložene dodatnom teroru. Dodatno, država mora žrtvi garantovati satisfakciju u sudskom postupku i u nadoknadu za patnju i bol uz javno izvinjenje. To je to. Tek kada se ovo uspostavi kao standard (bez izuzetaka) i kada se povrati izgubljeno povjerenje (znamo da je tranziciona pravda samo u naznakama sprovedena) onda će možda žrtve biti u mogućnosti da prime onoga ko je odgovoran za nasilje.
Nasilje u policiji ili od državnih organa nije pojedinačni slučaj, to je uvijek „država“ protiv građanika/ke i toga u svakom trenutku moraju biti svjesni oni koji nose uniformu. Ako ne mogu biti toga svjesni, ne smiju da je nose, a ako je nose oni snose krivičnu odgovornost, a njihovi nadležni političku, što znači da gube poziciju.
Nema opravdanja za neprimjereno ponašanje policajaca, nije on slučajni prolaznik koji nanosi patnju i bol nego „organizovani sistem zaštite bezbjednosti“ i zato ne treba da odgovara samo izvršilac nasilja, nego i svi u hijerarhiji iznad njega prema procjeni bola i nasilja koji su nanijeli. Što se žrtve tiče, to je minimum da može spokojno čekati sudsku ili disciplinsku kaznu prema konkretnom izvršiocu.
Nekada sam imala iluziju o zaštiti od strane policije ali sam prošla ratove, kriminal i korupciju i treba bar toliko vremena da moje rane zacijele.Trebam minimum: vidjeti otvorene policijske dosijee i krivce iza rešetaka! Nadam se da ću ipak dočekati da nakon neprimjerenog nasilja nad bilo kojim građaninom vidim ostavku nadležnog, prije posjete žrtvi. Ako policija nije spremna na odgovornost (krivičnu, političku, moralnu) neka zaobilazi žrtve u velikom luku...
Autorka je aktivistkinja Anime
Bonus video:
