Građanski aktivista Omer Šarkić je napisao tekst "Hibridni rat" koga se već neko vrijeme pribojavam.
U utorak smo na konferenciji povodom godinu dana rada Digitanog forenzičkog centra pričali o povjerenju, o alarmističkom hajpu, o pristrasnosti, o tome da DFC nije sredstvo kontra-propagande. Govorili smo o tome da hibridnu prijetnju ne predstavlja samo Rusija, dakle državni element sa dokazanim spornim namjerama. Govorili smo da loše uticaje putem dezinformacija koriste i nedržavni elementi poput terorističkih organizacija, organizovanih kriminalnih grupa, ali i korporacija. Malo se toga prenijelo u medijima.
Ipak, neodgovorno korišćenje pojmova poput hibridni rat, asimetrične prijetnje, lažne vijesti, glasine i dezinformacije, i njihovo stavljanje u kontekst dnevne politike, njihovo korišćenje za sve i svašta, čini da oni postanu predmet ismijavanja kritičke javnosti. Kada oni postanu predmet ismijavanja kritičke javnosti zbog ovog alarmističkog hajpa, kada ove aktivnosti naiđu na nepovjerenje kod ljudi poput Omera, kod nezavisnih medija, ili kod bilo koga ko ne dijeli sistem vrijednosti sa Putinom, i Erdoganom, čini da ovi posljednji izvojuju bitku za svoju stvar.
Zbog toga nisu krivi predstavnici javnosti koji sa pravom kritički preispituju, nego oni koji se kafanski bave ovim temama, a obavljaju vrlo odgovorne funkcije.
Ukoliko prijetnju izjednačimo sa opozicijom, a vlast sa jedinom odbranom toj prijetnji. Ukoliko svako kritičko mišljenje prema radu institucija poput tužilaštva i sudstva nazovemo hibridnim ratom mi se paradoksalno svrstavamo na stranu onog protiv koga treba da se borimo. To onog dana na konferenciji nije uradio niko. Kada ovo radimo, mi guramo one koji kritički promišljaju u naručje onih od kojih sumnjamo da nam opasnost prijeti. Ovakvim ponašanjem mi postajemo jednaki sa onima protiv čijeg se malignog uticaja borimo, jer oponašamo manir zbog koga to radimo.
Ovo je jako opasno jer je ova bitka realna, to je bitka za ljudske duše. To je bitka između dva sistema vrijednosti. Nije riječ o geografiji i bezrezevnom povjerenju koje dajemo Rusiji ili Americi. Riječ je, ponavljam, o sistemima vrijednosti koji ova dva toponima vežu za sebe. Svjesno stavljam kulturu i tradiciju sa strane.
U hipotetičkom scenariju u kojoj se vlast u Americi uzurpira od strane pojedinca, postaje autokratska i nedemokratska, i u kojoj se u Rusiji vlast decentralizuje i demokratizuje, u scenariju u kom ruska ambasada pomaže i finansijski podržava nezavisne medije i jačanje institucija u Crnoj Gori, na način kako to sada čini američka ili britanska - taj sistem vrijednosti se seli.
Do tada, mi koji smatramo da su liberalna demokratija i sloboda pojedinca suštinski važne za naše društvo, treba da se trudimo da one koji tako misle ne tjeramo od sebe zbog toga jer imamo određena ideološka ubjeđenja, podržavamo ovu ili onu partiju, ili zbog toga kojoj etničkoj ili vjerskoj skupini pripadamo.
Autor je saradnik Mekejn Instituta, šef analitike DFC, Atlantski Savez
Stavovi autora ne odražavaju obavezno stavove institucije sa kojima je povezan
Bonus video:
