„Djela koja se razlikuju od riječi odraz su ljudskog posrnuća“, Kineska poslovica
Akcija spašavanja redova Ivana, uz kolateralnu štetu od 7 partijskih kolega i dodatno srozavanje integriteta Tužilaštva, privedena je kraju. Epilog: odlukom Višeg državnog tužilaštva Brajović je konačno oslobođen odgovornosti za lažno svjedočenje u sudskom postupku u slučaju „Ramada“. Račun će, sve su prilike, platiti njegovih 6 kolega, dok je jedan već pravosnažno osuđen za korupciju. Ostaje da vidimo kako će se optuženi pravdati u sudskom postupku, odnosno da li će smoći snage da kažu ko ih je naveo na lažno svjedočenje. Za sada nema indicija da će otvoriti duše i olakšati sebi. Obećanja i nadanja da će partija znati da cijeni njihove žrtve još uvijek imaju prevagu nad ličnim i profesionalnim integritetom.
Javnost može već sada da donese zaključak da li je Tužilaštvo bilo profesionalno i neselektivno u svom radu ako je od 8 prijavljenih za korupciju i lažno svjedočenje u ovom slučaju, oslobođen krivice samo bivši ministar saobraćaja, a ujedno i predsjednik partije čiji su partijski skupovi plaćeni iz državnog budžeta. Podsjećanja radi, na zahtjevu za nezakonito plaćanje nalazio se potpis upravo bivšeg ministra saobraćaja, a u opisu se navode konsultantske usluge. Tužilac Vukas Radonjić, u stilu bravuroznog advokata odbrane, zaključuje da je Brajović imao osnova da vjeruje da se radi o hotelskim uslugama, kao i da za upotrebu njegovog faksimila ne snosi bilo kakvu odgovornost. Možda je samo malo požurio u odlučnosti da brže-bolje zaključi da za Brajovića „ne postoji (udaljena) sumnja da je počinio krivično djelo“. Zvuči poznato.
Biće zanimljivo vidjeti stav Tužilačkog savjeta o pritužbi na rad državnog tužioca u ovom predmetu, Ljiljane Klikovac, aktuelnog i jedinog kandidata za rukovodioca Osnovnog državnog tužilaštva. Od 5 državnih tužilaca i svih sudija Višeg i Apelacionog suda uključenih u ovaj predmet, jedino ona nije vidjela lažno svjedočenje u sudskom postupku. Izbor novog rukovodioca Osnovnog tužilaštva daće priliku javnosti da sama donese jasan zaključak o iskrenosti savjeta da brani integritet Tužilaštva.
Naravno, premijer Marković će nastaviti da se zaklinje u borbu protiv korupcije kao da se ništa nije desilo. Na eventualno interesovanje javnosti iskazaće empatiju prema svojim službenicima, jer, eto, svakome se može desiti da pogriješi pa malo kraducka državni budžet, malo lažucka u sudskom postupku. Resorni ministar im vjeruje na riječ da se to neće ponoviti, pa izostaju, inače, zakonski obavezni disciplinski postupci.
Međunarodna zajednica će nastaviti da se pretvara da vjeruje vladinim zvaničnicima i rukovodiocima pravosuđa da se beskompromisno bore protiv korupcije. Oni znaju zašto, a ni nama nisu nepoznati razlozi.
Na kraju, ostaće pitanje nad kojim će se zamisliti svaki građanin Crne Gore: šta li su spremni da urade da se zataška ozbiljna korupcija od strane krupnih igrača kad su ovoliko laži, manipulacija, marifetluka i energije spremni da prospu, iskoriste i ulože u slučaju od, za njih tričavih, 950 eura?
Bonus video: