Živimo u epohi najradikalnije tehnološke i ekonomske transformacije u istoriji čovječanstva. A istovremeno vidimo kako opada podrška kapitalizmu u čitavom svijetu. Da li su ta dva trenda povezana i, ako jesu, na koji način?
Moramo reći da je rastuća nepopularnost kapitalizma samo simptom “ludizma” - onog poriva koji je na početku Industrijske revolucije motivisao manuelne radnike da lome mašine koje im ugožavaju radna mjesta. Ali to objašnjenje ne odražava svu složenost savremenog pokreta protiv kapitalizma koji ne predvode toliko radnici, zapali u težak položaj, koliko intelektualci i političari.
Današnji talas antikapitalizma porastao je u periodu u kojem su tržišni neoliberalizam i globalizacija izloženi oštroj kritici. Protivljenje neoliberalizmu u početku je dolazilo sa lijevog krila, ali zatim su ga prihvatli (moguće čak i revnosnije i sa više mržnje) desničari populisti.
Bilo je moguće osjetiti ne baš blag miris antikapitalistikih raspoloženja, u starom stilu međuratne epohe, kada je u svom govoru iz 2016. bivša britanska premijerka Tereza Mej s osudom okarakterisala kosmopolitske “građane svijeta” kao “građane ni od kuda”. Ili, kako se još lakoničnije izrazio njen nasljednik, sadašnji premijer Boris Džonson: “Dođavola sa biznisom”. Na isti način u SAD-u zvijezda TV kanala Fox News Taker Karlson prenosi patos Trampove desnice u njihovim dugim tiradama protiv kapitalizma u kojima se žale na „plaćenike koji ne osjećaju svoje dugoročne obaveze prema ljudima kojima vladaju“, i „koji ni ne pokušavaju da razumiju naše probleme“.
Jednim dijelom se taj zeitgeist (“duh vremena”) objašnjava predvidljivom reakcijom na finansijsku destabilizaciju. Monetarni uslovi nakon Prvog svjetskog rata izgledali su nepravedni i izazivali su oštru reakciju, pa je isto tako finansjska kriza iz 2008. doprinijela tome da se raširi mišljenje da je sistem nepošten. Dok su vlade i centralne banke spasavale velike finansijske intitucije, kako bi spriječile kolaps čiavog globalnog sistema i ponavljanje Velike depresije, milioni ljudi koji su izgubili svoje kuće i poslove bili su prepušteni sudbini na volju.
Bila je dovoljna samo jedna finansijska kriza da se posije sjeme antikapitalistikog raspoloženja. Ona se, međutim, poklopila sa širom tehnološkom i društvenom transformacijom. Cijeli niz inovacija, na primjer, smartfoni (iPhone se pojavio 2007), a takođe i nove internet platforme, iz temelja su promijenili načine komunikacije među ljudima i vođenje biznisa. Na mnogo načina taj je novi model postao antiteza kapitalizmu zato što je zasnovan na netranspararentnim plaćanjima i asimetričnim ili dvostranim tržištima na mreži. Danas dobijamo usluge “prodajući” našu ličnu informaciju. Ali u stvarnosti nismo svjesni da učestvujemo u trgovini zato što ne vidimo nikakav cjenovnik: cijena koju plaćamo je tajnost našeg života i naša lična automonija.
Istovremeno, dominantna forma ekonomske analize postalo je razmišljanje o igri s nultim iznosom. Korijeni te pojave takođe, očigledno, leže u finansisjkoj krizi. Ali njemu su doprinijele i nove informacione tehnologije (IT), što se objašnjava snagom efekta mreže na tržištima koja rade po principu pobjedniku ide sve, a to se posebno tiče ekonomije internet platformi i usavršavanja vještačke inteligencije (VI). Što je više ljudi na mreži, to je svaki novi korisnik vredniji i ostaje sve manje prostora za bilo kog drugog igrača na tržištu. Čuvena reklama kompanije Avis iz 1962. godine je glasila: “Kada si tek broj 2, više se trudiš”. Ali danas je drugačije - ako si broj 2, džaba se trudiš. Već si izgubio.
Osim toga, novi kapitalizam informacionih tehnologija i vještačke inteligencije ima specifičnu geografiju.
Baziran je u SAD i Kini, s tim što Kinezi namjeravaju da preuzmu dominaciju do 2030. godine. Kapitalizam je uvijek dovodio do geoplitičkih promjena, ali danas, kada je sve češće asocijacija za Kinu (iako je, počev od međuratnog perioda, bio asocijacija za Ameriku), on dobija drugačije protivnike u odnosu na prethodno vrijeme.
Ako pogledamo naprijed, izgleda da ćemo biti svjedoci daljih radikalnih promjena u postkriznom svijetu, pri čemu će IT/VI revolucija izmijeniti prirodu skoro svih ekonomskih djelatnosti. Banke će se gasiti, ali ne zato što su zlo ili što su sistemski opasne, već zato što su manje efikasne od svojih alternativa. Bez obzira na sva poboljšanja u elektronskim komunikacijama, bankarski troškovi i njihove provizije praktično se ne smanjuju; osim toga, za mnoge potrošače u zemljama sa nultim ili negativnim kamatnim stopama bankarske provizije su u realnosti porasle. U nekom trenutku, i to ne u tako dalekoj budućnosti, većina bankarskih usluga biće, najvjerovatnije, podijeljena na komponente i ponuđena pojedinačno - na nove i poboljšane načine - putem internet platformi.
Genij kapitalizma je u njegovoj sposobnosti da da organske odgovore na većinu problema vezanih za deficit i raspodjelu resursa. Tržištima je svojstveno da na prirodan način nagrađuju one ideje koje su najkorisnije i kažnjavaju disfunkcionalno ponašanje. Ona su u stanju da dostižu velike rezultate (za kakve nisu sposobne države), zato što tjeraju veliki broj ljudi da koriguju svoje ponašanje kao odgovor na cjenovne signale.
U današnjem svijetu koji se zagrijava postoji očigledna neophodnost za efikasnim načinima koji će ograničiti stvaranje efekta staklene bašte. Ali čak i tako složen problem, kao što su klimatske promjene, ne treba prepustiti tehnokratama. Svi mi treba da budemo uvučeni u taj posao - kao građani i učesnici na tržištu. A zaštitnici kapitalizma, sa svoje strane, treba da vide kako da taj sistem učine inkluzivnijim kako bi on ponovo mogao da pretenduje na podršku društva.
Autor je profesor istorije i međunarodnih poslova na Univerzitetu Prinston Copyright: Project Syndicate, 2019.
Bonus video:
