U predstavi sa satovima jedan detalj je istovremeno bizaran i beskrajno smiješan. Zamislite da je vlasnik sata između dvije vatre; ako kaže da je sat original, u problemu je jer nije prijavio sat koji košta više od njegove godišnje plate. Ako kaže da je lažnjak, snosiće znatno manju odgovornost, jer kupuje falsifikate, ali to je znatno manji grijeh. U pitanju je bila skorojevićka čast i vlasnik je prelomio, bolje imati Rolex nego ga nemati. Zakon je sporedan.
Sve je vjerovatno počelo kad je vlasnik “vidio đe Milo fura sat pa i on digao ruku”. Jer po ko zna koji put valja napomenuti da “elita determiniše društvo”. Dok je Tito zalizivao kosu, mnogo je urednih šetalo ulicama. Danas bi svi da budu kriminalci. To je naisplativije, a i nije previše rizično.
Zato znatno bolje stoji Rolex lažnjak na ruci vlasnika tezge na ulazu u Gintaš nego ova original Rolex čuka na ruci gospodina E. Jer, E. ga ne nosi, Rolex nosi njega. To je pitanje stila, jer ima detalja koji jednostavno ne idu. Za Rolex je potrebno biti veći od njega. Ovdje to svakako nije slučaj. Čim pomislim na taj Rolex, pomislim i na stihove Eliota:
”Neko kome samopozdanje pristaje kao skupi šešir na glavi skorojevića”.
Odijelo ne čini čovjeka, ali ga ističe. Kad čovjek želi da se previše istakne, ističe detalj a ne sebe. Pojede ga brend. I ovdje je takav slučaj. Potpuno je nebitno to štelovanje cifre kako bi sat koštao manje od 5000 eura. Rolex je odlika skorojevića u Crnoj Gori, odavno. Prvi znak apsolutnog odsustva stila.
Zato su svi naši pripadnici elite uniformisani. Svi oni nose neki Rolex, Armani patike i Tommy Hilfiger majice i pantalone. To je za njih kežual, kad istupe iz odijela. Još jedno fantazmagorično poklapanje jeste pominjanje riječi “srodnik”. To je tek teatar, imajući u vidu da je svega nedelju dana ranije pisac Jovica Aćin na Cetinju primio nagradu za roman Srodnici. Ne tako frekfentna riječ koja odjednom dobija glavnu ulogu u aferi Rolex.
Frederik Begbede ima jedan izuzetan esej u kom dekonstruiše elitu i plebs, a treba imati u vidu da on pripada i jednoj i drugoj grupi, i baš zato je u prilici da secira. Etimologija riječi snob pokazuje da je riječ o krojačima koji su pravili odijela za vlasteline, a od onog što im pretekne krojili su i za sebe i išli gradom kiteći se tuđim perjem. Snobovi.
Kad bi snobovi osnovali stranku, dobili bi mnogo glasova u Crnoj Gori. Mogli bi možda da dobiju i mjesto gradonačelnika, eventualno i po neko važno mjesto u policiji, a možda čak zapucaju i na mjesto predsjednika.
Bilo bi izuzetno zanimljivo kad bi se zavrnuli rukavi na kongresu DPS-a, bilo bi tu mnogo Rolex-a.
Bonus video:
