Samo postojanje tog videa koji je postao viralan dovoljno je da opravda jednu karijeru, pa bila to i ambasadorska. Novinarka mu se obratila kako njemu nije zgodno, a on je zavapio za: “Tajm aut, tajm aut, nećemo tako” i zatražio da mu se obraćaju sa “Gospodine ministre!”. Iako nikome nije jasno ništa, taj gospodin čovjek ministar funkcioniše, čak i katkad po kolumnu napiše. Da, to je naš dragi ambasador koji je od nedavno dio svetog trojstva ambasadorskog, koje je mimo svih protokola i pravila diplomatije iskazalo apsolutno nepoštovanje prema državi koju predstavljaju, braneći i finansijski pomagajući okrivljenu. Ali nije to ni strašno ni apsurdno, već je smiješno.
Treba se zapitati, kakve li su gafove i kikseve ostvarivali vani, a da iz pristojnosti i diplomatske diskrecije onih u čijoj zemlji borave nismo čuli za sve njihove faule. Zasigurno da smo prepoznati po izuzetnim kadrovima, ali je pitanje da li po tome što su vješte diplomate i apsolutno sposobni, ili po tome što “ne znaju u koju su državu”. Što bukvalno, što u prenesenom značenju.
Nakon tog viralnog videa koji je postao popularniji od svih izjava ambasadora poznatijeg kao “Gospodin ministar”, nemamo više kredita da se uopšte iznenađujemo. Treba ponekad i razumjeti njihovog razrednog starješinu Darmanovića, jer zamislite kakav li je posao držati na okupu takve likove i njima “upravljati”.
Sreća pa ipak postoji u našoj diplomatiji ljudi koji zaista vrijede i žrtvuju svoj kredibilitet, ugled i znanje kako bi što bolje predstavili zemlju, s toga i zbog njih je potrebno reagovati, jer oni nisu zaslužili istup trojice arhanđela naše diplomatije. Nisu zato jer ih sada svi trpaju u isti koš sa (ne)mirnim ambasadorima.
Ko god je mislio da se Mirna provukla, odnosno ko god se čudio kako to da osoba koja tako reaguje može da bude dio naše diplomatije i da predstavlja zemlju, sada vidimo da to nije usamljen slučaj, naprotiv. Možda je Gospodin ministar primi u svoje redove.
Ako se nama desio lažni car Šćepan Mali, sada se čini da nismo daleko odmakli. Nažalost, činjenica je da takvog diplomatskog kalibra kao što je Šćepan Mali bio, odavno nema na vidiku.
Valja se uvijek vratiti Aleku Popovu i njegovoj knjizi Misija London. U toj briljantnoj knjizi punoj kompresovanog diplomatskog humora možemo vidjeti katkad i sebe. Uz jednu još veću istinu koja prevazilazi fikciju iz knjige, mi smo nekoliko koraka ispred svih situacija koje se u knjizi navode. Iskoračili smo iz apsurda u čistu komediju. Jer, kako shvatiti ozbiljno Gospodina ministra koji brani od države Mirnu? Pa to ni Alek Popov, pa čak ni Džon Le Kare ne bi smislili.
Ali nama se desilo.
Bonus video:
