Teško je shvatiti i prihvatiti da narodni poslanici u Narodnoj skupštini RS vjeruju da je put ka naklonosti glasača put uvreda upućenih svojim političkim protivnicima. A ipak, ako pratite skupštinska zasjedanja, nekoliko poslanika i pozicije i opozicije čini se da istinski u ovo vjeruje. Kako drugačije objasniti kada kolega kolegu časti uvredama o tome ko s kim spava, ko je član mafije, ko treba da se “oklizne” o koru banane, a ko da dobije šećer?
Narodna skupština, i politička scena uopšte, svode se na teatar apsurda, pričanja o svemu i svačemu što nije na dnevnom redu, samo da bi što više uvrijedili političke protivnike. Ideja o uvođenju kodeksa ponašanja za narodne poslanike dobra bi bila kada bi poslanici osjećali neku vrstu odgovornosti, pa i srama, kada se jedni prema drugima ne ophode sa uvažavanjem.
Međutim, treba biti iskren i priznati da za ovo stanje nisu krivi političari. Svi mi, u manjoj ili većoj mjeri, snosimo dio odgovornosti. Mediji bi trebalo da budu manje senzacionalistički i kritički bi trebalo prozivati one poslanike koji se neprimjereno ponašaju. Akademska zajednica bi trebalo da utiče na opštu atmosferu u društvu, a obrazovne institucije da djecu uče dobrom i doličnom ponašanju.
Ispadi u Narodnoj skupštini RS samo su vrh ledenog brijega. Svidjelo se to nama ili ne, oni koji tamo sjede čine presjek našeg društva. Oni su mi. Mi smo takvi kakvi su oni, jer nam se očigledno sviđa to što tamo (ne) rade.
Kada to ne bi bilo tako, onda bismo im poslali jasnu poruku kakvim ih želimo i šta od njih očekujemo. Političari su populisti - oni će raditi ono što se narodu sviđa. Dragi narode, kada upališ televizor i gledaš kako se narodni poslanici ophode jedni prema drugima, gledaš svoju sliku u ogledalu. Odavno je rečeno da narod zaslužuje političare koji ga predstavljaju.
(nezavisne.com)
Bonus video:
