SVIJET U RIJEČIMA

Ovo je doba narcisa

Ti, uglavnom stariji muškarci, ne igraju ovu igru iz zadovoljstva. Oni to rade jer im to donosi uspjeh - kako u autokratijama, tako i u demokratijama
2145 pregleda 0 komentar(a)
Tramp i Džonson, Foto: Beta-AP
Tramp i Džonson, Foto: Beta-AP

Donald Tramp i Boris Džonson su dokaz da političari čak i u zapadnim demokratijama lako ubiraju poene jeftinim glumatanjem. Ali, to samo znači da je problem u nama

Krajem novembra je jedan tvit američkog predsjednika izazvao više užasavanja nego prethodni. Na njemu je fotomontaža Trampa, na kojoj se vidi njegovo lice a ispod gole, mišićave, istrenirane grudi. Naravno da to nisu bile Trampove grudi nego trup boksera Roija Balboe, čuvenom filmskog boksera.

Njemački list Velt, konzervativan i transatlantski orijentisan, napisao je da je ovaj tvit „posljednji dokaz za tezu po kojoj u Bijeloj kući sjedi osoba sa mentalnim sklopom petnaestogodišnjaka“. Ali takva kritika ne dotiče nekoga poput Trampa.

Američki predsjednik naravno nije jedini koji javno ispoljava fantazije kada su u pitanju svekolika vlast i moć. Ipak, kada se radi o pokazivanju neobuzdane muškosti, tu je Vladimir Putin nepobjediv. On svoja prsa može da pokazuje bez fotomontaže.

Bivši student elitnog univerziteta Boris Džonson rado se predstavlja kao kolegijalan i duhoviti veseljak, Redžep Tajip Erdogan kao sultan, a Kim Džong Un kao prorok. Sjeća li se još neko Silvija Berluskonija, njegovog seksizma i „bunga-bunga“ žurki?

Ti, uglavnom stariji muškarci, ne igraju ovu igru iz zadovoljstva. Oni to rade jer im to donosi uspjeh - kako u autokratijama, tako i u demokratijama.

Tako je Boris Džonson bezočno lagao o Bregzitu, ali to nije spriječilo njegovu izbornu pobjedu sredinom decembra. Trampovo pubertetsko ponašanje našlo je vjerne simpatizere. Rastu šanse da osvoji i drugi mandat.

Zašto je tako? Zašto se ponašanje tih političara ne uzima onakvim kakvo ono jeste - naime nedoličnim? Zašto im prolaze stvari koje su prije nekoliko godina bile nezamislive, sa izuzetkom Berluskonija koji je očito bio ispred svog vremena?

Odgovor je jednostavan: narcizam tih ljudi nalazi odjeka zato što se u svakome od nas nalazi mali narcis, koji posebno dolazi do kada komuniciramo na društvenim mrežama.

Uzmimo recimo TikTok, video-platformu koju mjesečno koristi milijardu ljudi te je uspješnija od Instagrama, Snepčeta ili Jutjuba. Na TikTou korisnici postavljaju kratke snimke - uglavnom sebe samih, često kako pjevaju i plešu uz poznatu pop muziku. To je ponekad smiješno, često neprimjereno a rijetko zaista dobro.

TikTok je konačni dokaz riječi Endija Vorhola koji je rekao da će svaki čovjek imati barem 15 minuta slave.

Ili recimo na Instagramu se pod „#Selfie“ može se pronaći skoro pola milijardi slika ili video snimaka. Mnogi korisnici postavljaju isključivo slike sebe samih. Na Fejsbuku se korisnici u 80 odsto slučajeva takođe bave sobom.

Psiholozi vjeruju da mi u normalnom životu 30 do 40 odsto vremena provodimo pričajući o sebi samima. Društvene mreže su dakle enormni ego-buster. One su sve samo ne društvene.

Zabluda je ako mislimo da nas samopromocija izgrađuje. Jer naš ego se razvija samo u interakciji sa drugima, sa ljudima u društvu. Ako svijet poimamo kroz prizmu selfija, ako samo vidimo sebe, a ne druge i ako društveni život zamijenimo društvenim mrežama - onda ne treba da se čudimo kada ljudi poput Trampa ili Džonsona dođu na vlast.

(Deutsche Welle)

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")