Pokušao sam koliko sam mogao da ubijedim predsjednika Srbije, da ga podstaknem, da ga ohh...”
Kada se Andrija Mandić u nadahnutom i, naravno, istorijskom govoru na TV Prva ugrizao za pogani jezik - već je bilo kasno. Svi smo shvatili da je lider DF-a htio da kaže kako već godinama uzalud hrabri predsjednika Vučića da kaže veliko i istorijsko NE bandi u Crnoj Gori. To jest Đukanoviću.
Ali ko čeka, taj i dočeka. Ili, ko ga hrabri taj ga i ohrabri.
Zato je džaba bilo Mandićevo pravdanje: “Ne da ga ohrabrim, nego samo da ga podstaknem da dođe u Crnu Goru”...
To bi bilo isto kao da ja sad krenem i kažem: “Pokušao sam da shvatim vojvo... Ne da shvatim vojvodu, već samo Mandića. Štaviše, nijesam mislio ni na samog Andriju već na njegovog saborca Milana K. koji je definitivno sa Crvene armije odlučio da pređe na Crvenu zvezdu. A sa Putina na Vučića. Kao što se Milo skinuo sa Sen Tropea i sada konzumira Majami.
Nego, da se vratim na vojvo... Ne na vojvodu, na Mandića. U pravom momentu lider DF-a se ipak uzdržao. I korigovao. Samokritika je iz raja izašla... Jer na šta bi ličilo da vječiti opozicionar iz malenog Montenegra hrabri i ohrabruje Vođu svih Srba, odavde do Tokija, da banditu Milu kaže istorijsko NE. Ispalo bi da je Aleksandar Vučić kukavica ili Milov sparing partner, koji mu po potrebi prećutkuje sve antisrpske gafove a kada zatreba isporučuje dokaze i svjedoke za državni udar. Tako bi ispalo da se Mandić pravovremeno nije ugrizao za pogani jezik, pa smo mogli čuti kako je on predsjednika svih Srba samo podsticao ali ne i ohrabrivao da dođe u Crnu Goru.
I gotovo da je uspio. Sve je bilo isplanirano, ali kako se Vučić ne miješa ni u rad srpskih istražnih organa koji treba da ispitaju njegove veze sa Jovanjicom, najvećim zasadom marihuane u Evropi, tako se ne pleka ni u unutrašnje stvari susjednih država. Zato smo umjesto istorijske posjete dobili istorijski govor. Tako bar tvrdi Pip... Nijesam htio da kažem Pipun, već poslanik Knežević koga sam podsticao i ohrabrivao da ostane u Moskvi kada mu ruski onako dobro ide. Ali, uzalud. Milan je odlučio da se vrati i nakon Crvene armije zavoli Crvenu zvezdu. I eto ga sa Delijama ispred ambasade banditskog Montenegra. Ostalo ne moram pominjati jer su naši najpoznatiji sportski savezi plus Andrija Ma..., pardon Popović - sve rekli. Još je samo falila Draginja pa da sve bude kao u dobra stara vremena.
Predsjednik Vučić je tako napokon, i nakon što ga je Mandić samo podstrekivao ali ne i ohrabrivao, održao istorijski govor na običnoj i ne baš istorijskoj pres konferenciji. Jer ih on priređuje mnogo češće nego Milo izlete na egzotične destinacije. Dakle, ništa istorijski. Naizgled. Ali kada se malo bolje presluša nastup predsjednika, onda bi se moglo zaključiti da je Vučić zaista održao istorr.. Ne, malo je reći istorijski, bio je to govor za pamćenje. Kao i onaj nastup Milana K. pred ambasadom Montenegra. Vučić nam je tako obećao da se neće miješati u unutrašnje stvari susjedne Crne Gore osim u slučaju: Zakona o vjerskim zajednicama, službenog jezika, priznanja lažne države Kosovo, članstva u NATO-u i budućeg popisa. Sve ostalo je naša unutrašnja stvar, a Montenegro je njemu bratska država. A ne banditska, kao Andriji i Milanu.
“Razumio sam svaku riječ koju je predsjednik Vučić uputio srpskom narodu, regionu i međunarodnoj zajednici, ali se nadam da su i oni razumjeli njega”. Kaže Milan o istorijskom govoru predsjednika. Još je ostalo da ga razumije MCP i Amfilohije. I da sa šetnji i molebana pređe na akciju. Kako reče voj... Neću da kažem vojvoda, nego Mandić koji je inspirisan istorijskim govorom patrijarha Vučića počeo da podstiče, ali ne i ohrabruje, sveštenstvo u Crnoj Gori da umjesto pojanja zatraži pad bandita i prelaznu Vladu. Što Vučić trijezan misli, to Mandić, ne baš i ne uvijek trijezan, govori - kaže u svom saopštenju Liberalna partija. Ili SD. Svejedno.
Ali, bez šale, Vojvoda i Pipun su potpuno odlijepili. Na Vučića. A ne na Putina. I ako veliki Aleksandar, najveći nakon kralja, kako ga Mandić skoro opisa, nastavi da ih podstiče, ili ne daj Bože ohrabruje, onda ćemo u Montenegru imati čitav niz istorijskih govora i dešavanja. Recimo, novi referendum umjesto onog pokradenog. Onda, povlačenje priznanja lažne države Kosovo i njeno vraćanje u sastavni dio Srbije. Potom, bombardovanje svih članica zločinačkog NATO-a, kao što su oni bombardovali nas. Prije toga, novo suđenje u Hagu Karadžiću i Mladiću na kom bi oni bili oslobođeni svih optužbi, a Nataša Kandić i Žene u crnom osuđene umjesto njih. Zatim, novi pohod na Vukovar, Dubrovnik i Sarajevo koji bi se sada završio osvajanjem istih. Uz sve to i novi Pobjedin dodatak “Rat za mir” u kome bi na fotografiji sa dobrovoljcima koji kreću na kućne aparate i poljoprivrednu mehanizaciju Konavala, uz Mila bili Milan i Andrija. I povrh svega, nova AB revolucija koju bi umjesto Mila i Momira vodili Milan i Andrija. Dva oka u glavi velikog Aleksandra. Ne Karađorđevića, već Vučića. Slava mu i milost.
Bonus video:
