Na svaku izjavu predsjednika Crne Gore mora se reagovati i objašnjavati - to je obaveza svakog mislećeg čovjeka, kako bismo demontirali jednu upornu i prijeteću laž.
Sada već navježbanom spoljašnjom smirenošću ali uz vidnu uzrujanost Đukanović promišlja pred domaćom i stranom publikom o istoriji i budućnosti. Kaže; "kako se približavamo Evropskoj uniji isplivavaju restlovi antievropskog nasljeđa i našeg decenijskog i vjekovnog zaostajanja za evropskom politikom."
To je, međutim, najobičnije političko mlataranje i neka vrsta do sada nezabilježenog "proevropskog naricanja". Đukanović se pretvorio u lelekača koji prilagođava svoj narativ ušima stranaca. Gdje god ode denucira vlastite građane kukajući nad sudbinom Evrope koju je denecinijama unazad prilagođavao vlastitim poslovnim i porodičnim interesima.
Naša je sramota što imamo predsjednika koji besomučno nalaguje o svom narodu na svakoj adresi na kojoj nema nikoga da ga demantuje. A upravo su mirne i civilizovane litije pravoslavnih Hrišćana u Crnoj Gori otpor antievropskoj Dukanovićevoj politici. To su trenutno najveći građanski protesti vjerujućih ljudi u Evropi! Građanski su po svojoj suštini, po civilizovanosti, po porukama, po dostojanstvu, po zrelosti. Neki drugi građanski protesti širom Starog kontinenta su rušilački. Ovi naši grade Crnu Goru, grade i čuvaju djeliće od njega sačuvanog.
Crna Gora je preporođena zahvaljujući otporu prema nemoralnoj i antievropskoj politici Đukanovića. Ljudi brane univerzalno, građansko pravo na slobodu vjeroispovijesti, pravo nepovredivosti svojine, pravo na slobodnu riječ, na dostojanstvo. Jedino restlo bivših politika na ovom prostoru je Đukanović lično koji se ponaša poput političkog dinosaurusa. Natjerao je Vladu i Parlament da usvoje Zakon o slobodi vjeroispovijesti koji nema pandana u modernom evropskom zakonodavstvu. Zato brutalno laže kada govori da se radi o Zakonu koji je liberalniji od mnogih u regionu.
Propisati Zakonom o slobodi vjeroispovijesti način ostvarivanja imovinskih prava može samo umišljeni i istovremeno raspamećeni diktator. To je gaženje niza drugih zakona u ovoj državi koji važe podjednako za sve, a koje i Crkva i vjerujući ljudi poštuju i prihvataju. Njegovi potezi, njegovo gaženje stečenih prava, njegovo špijanje vlastitog naroda po evropskim konferencijama i za tuđe uši, predstavlja klasičan primjer antievropskog poimanja slobode, predstavlja državničku sramotu Crne Gore, ropac jedne prevaziđene političke misli, povampirenje brutalnog komunizma prezrenog davno na cijelom kontinentu i grčevito traženje razloga za sukob koji bi ga održao na vlasti.
Ko god ima i prestavu o tome šta je Evropa, ko god ne uzgaja dvorski i podanički mentalitet, ko je sačuvao zrno dostojanstva i cijeni sebe i ljudsko u sebi, vidi ovih dana u Đukanoviću jednog istrošenog i politički oronulog političara. Sve što je skrivao preko noći je postalo tako očigledno. Nije, dakle, Crkva nikakav nedodirljivi vlasnik bogatstva u Crnoj Gori nego upravo šef DPS-a. Na svoj račun i račune svoje političke biznis familije taj čovjek je nasložio više novca nego naša Crkva od vremena Svetog Save do danas. I ništa od toga niko mu nije ni zavještao ni poklonio, ništa mu nije priloženo niti je šta zarađeno.
Sve, ali sve, je oteto, očerupano od građana, bez sudskih postupaka prevedeno u lično bogatstvo, sve je u maniru srednjoazijskih gospodara privatizovano pod izgovorom da je ono društveno bilo nefunkcionalno. I, nažalost, najviše je nesrećnih zaljubljenika u bivši socijalizam i jednopartijski sistem koji bi danas, pod stare dane, poginuli za kapitalistu Đukanovića. Sve što je nekada bilo zajedničko ili državno vlasništvo postalo je njegovo. Očerupao ih je i ponovo uveo u red proletera ali im je vratio udarničke značke i petokrake kojima treba braniti njega i njegov imetak.
Na svaku Đukanovićevu izjavu treba reagovati, makar to bilo i svakodnevno.
Taj patološki narativ mora biti ogoljen i razgrađen do detalja. Naš predsjednik, naš borac za Evropu, je nemilosrdni terminator. Njegova verzija evropskog je zastrašujuća. Njegovo poimanje evropskih različitosti je na nivou vica. On se ruga svojim podržavaocima, a svaki otpor negovom brutalnom i nemilosrdnom vladanju doživljava i predstavlja kao srednjovjekovni, srpski atak na Crnu Goru! Mi, međutim, nismo narod prošlosti nego budućnosti, mi ne žalimo za prošlim ali ga se i ne stidimo.
Mi žalimo za današnjim, žalimo što smo postali poligon mafijaških obračuna i eksperimenata. Žalimo što nas predsjednik tužaka po evropskim adresama i što nas predstavlja kao evropske bandite sa periferije. Žalimo što je danas teže sačuvati ono što smo naslijedili iz prošlosti nego što ga je bilo steći u vremenima velikog stradanja. Đukanović mora znati da u našem pokliču "Ne dsmo Svetinje" nema prijetnje, ali ima zrelog, evropskog i građanskog obećanja. Ne damo! I među svim svetinjama ne damo onu najveću; svetinju života koju nam je, poslednju u nizu, stavio na doboš!
Bonus video:
