Nakon „Superutorka“ je jasno: u predsjedničku trku za Demokratsku stranku ići će ili Džo Bajden ili Berni Sanders. To je u stvari šteta, jer su demokrate propustile šansu već na početku izbora
Kako je to moglo da se dogodi?
Paleta potencijalnih kandidata Demokratske stranke za predsjedničku trku u početku je bila raznovrsnija nego ikad: žene, Afroamerikanci, Latinoamerikanci, mladi, dinamični, optimistični. Među njima je bilo i homoseksualaca. Kandidata je bilo toliko da u prvim TV-sučeljavanjima nisu svi mogli ni da stanu na pozornicu, tako da je predstavljanje moralo da bude podijeljeno na dvije večeri. Tako je bilo u julu prošle godine. A danas, osam mjeseci kasnije, trka za osobu koja će da se suprotstavi Donaldu Trampu svela se na jednog 77-godišnjeg bivšeg potpredsjednika, poznatog po svojim verbalnim ispadima i zaboravnosti, ali i po sklonosti da grli žene na način daleko van granica pristojnosti. S druge strane, tu jedan 78-godišnji senator koji upravo iza sebe ima jedan srčani udar, samog sebe naziva „socijalistom“, ali ne otkriva kako bi finansirao svoju politiku široke ruke. I koji je poznat po svojoj tvrdoglavosti. Jedan uopšte nema nikakav program, a drugi ima program koji nema podršku većine.
Većina želi umjerenog kandidata
Pritom rezultati dosadašnjih predizbora za demokratskog kandidata pokazuju sljedeće: birači Demokratske stranke žele jedno - jedinstvo. Oni su spremni da izaberu osobu za koju vjeruju da može da pobijedi Donalda Trampa. I politički ciljevi su više-manje jasni: demokrate žele da se država brine o siromašnima i slabijima, zalažu se za zdravstveno osiguranje za sve (u kakvom obliku, to nije važno), žele razumne zakone o nošenju oružja, borbu protiv klimatskih promena i umjerenu bezbjednosnu i spoljnu politiku. Većina želi umjerenog kandidata i zato ne podržava ekstremne i beskompromisne stavove Bernija Sandersa. Zato su mnogi sada stali iza Džoa Bajdena i to nakon što je u saveznoj državi Južnoj Karolini s gotovo 50 odsto glasova odnio nadmoćnu pobjedu. I nakon što su drugi umjereni kandidati, poput Ejmi Klobučar i Pita Butidžidža, odustali od kandidature i Bajdenu pružili podršku. Jedinstvo čini jačim, a pobjednika svako rado podržava.
Bez snage za hrabre odluke
No, ako dozvolite, da za trenutak možda sanjarimo o tome šta bi bilo da je proces izbora kandidata protekao drugačije i da je Demokratska stranka pokazala da ima čvrsto vodstvo? I da je unapred odlučila u kom ideološkom smeru bi proces morao da se kreće. I da su biračima na izbor data maksimalno dva kandidata, npr. umerena Ejmi Klobučar ili progresivna Elizabet Voren. Dve mudre žene koje gledaju napred i znaju kako da sklapaju koalicije. S ujedinjenim demokratskim predizbornim mehanizmom, s podrškom stranačkih veličina poput Džoa Bajdena, čije su zasluge tokom duge karijere nesporne, i Bernija Sandersa koji je u stanju kao niko drugi da motiviše mlade birače - i Klobučar i Voren bile bi u stanju da se suprotstave aktuelnom predsjedniku. Ali stranačko rukovodstvo se povuklo i izbor prepustilo biračima. A oni su naprosto bili preopterećeni tolikim izborom. Na kraju su presudili Sandersova organizacija i mnoštvo frenetičnih mladih birača i Bajdenova popularnost. Ostali kandidati nikada nisu imali neku ozbiljniju šansu.
Najbolje rješenje: Sandersovo povlačenje
Bajden odjednom doživljava povratak svoje karijere. Pobijedio je u saveznim državama u kojima čak nije ni vodio kampanju, poput Minesote gdje je 2016. Sanders uvjerljivo porazio Hilari Klinton. Bajdenu je to pošlo za rukom uz podršku Ejmi Klobučar koja dolazi iz te savezne države. Krajnje je vrijeme da demokrate zbiju redove i koncentrišu se na ono što im je zapravo zajednički cilj - a to je da u novembru pobijede Donalda Trampa. Nekakav konačni obračun između Bajdena i Sandersa na stranačkoj konvenciji bio bi veoma štetan po stranku. Zato bi Sanders sada trebalo ozbiljno da shvati poruku birača, ako mu je stalo do toga da Tramp u novembru napusti Bijelu kuću. Birači ne žele revoluciju, već umjerenog kandidata. Pa zvao se on i Džo Bajden.
(Deutsche Welle)
Bonus video:
