Reagujući post festum, na opravdani revolt generisan ogromnom krizom koja nam se svima bez najave sručila na glave, predsjednik Milo Đukanović je izjavio, citiram: „Ne može se vratiti kvalitet crnogorske ekonomije kroz pojačanu tražnju. Moramo prije svega pojačati ponudu, odnosno proizvodnju, a toga nema bez rasta investicija... potrebno je nastaviti stimulisati investitore i pokušati da se malo boljom disperzijom država oslobodi od zavisnosti od turizma i usluga.“ Dakle, morala se pojaviti razorna pandemija, da bi i naš predsjednik shvatio da država ne može da živi od vazduha (sektor usluga, turizma i trange-frange ekonomija), koja deficite pegla besomučnim zaduživanjima. Tek sad je puklo pred očima da je neadekvatna privredna struktura uzrok duboke sistemske krize kojoj se ne nazire kraj? Što je još opasnije, država ne posjeduje adekvatne mehanizme da se, dugoročno gledano, efikasno izbori sa ovom pošasti, jer je voz neophodnih strukturnih reformi već krenuo sa stanice. Pad od 9% BDP-a, po projekcijama MMF-a, crnogorsku ekonomiju vraća par godina unazad i neutrališe sve efekte rasta indukovanog neproizvodnim investicijama i ogromnom zaduženjima (prije svega izgradnja dionice autoputa Podgorica-Mateševo). Više od milijardu eura državnog (čitaj novca svih građana), bačeno je u vjetar, jer niti je dionica autoputa završena, niti imamo efekat ekonomskog rasta. Istini za volju, jedna dionica autoputa nije nikada ni mogla da se efektuira u smislu doprinosa razvoju Crne Gore, osim što je vještački napumpavala stopu ekonomskog rasta i zapošljavala privilegovane tajkunske firme. Analizom ovog ekonomskog agregata dolazimo i do zaključaka koji, kao na skeneru, ocrtavaju konture crnogorskog ekonomskog tigra (ali papirnog). Prije svega pad od 9% BDP-a će se, po MMF-u, transformisati u rast 2021. godine - istina, sa prilično niže početne osnove. U ovoj analizi, CG se našla u grupi 15 najteže pogođenih zemalja na svijetu, koje su uz Grčku i Portugal, mahom, egzotične turističke destinacije u Tihom okeanu i na Karibima. Nešto bolje stojimo od Libije i Venecuele. Istovremeno, ovakav pad je znatno iznad prosjeka pada BDP-a evropskih zemalja u razvoju (-5.2%). Iako pred sobom nemam model kojim se služi MMF, osnovni agregati BDP-a su dobro poznati. Osnovna godina analize koju su uzeli je vjerovatno 2018. za koju postoje relevatni podaci, uz uvećanje od 3%, da bi se došlo do BDP-a za 2019. godinu (4.652 mlrd. eura u stalnim cijenama). Po rashodnoj metodi kalkulacije, BDP sačinjavaju ukupna potrošnja privatnog sektora (lična potrošnja i domaćinstva), javna potrošnja (država), bruto ulaganja u osnovna sredstva (korporacije), promjene zaliha , neto izvoz (spoljni potrošači). Takav način izračunavanja BDP možemo jednostavno i strukturirano prikazati kroz sljedeću formulu:
(BDP CG) 4.652,7 = (P) 3.463,1 + (D) 867.2 + (U) 1.366, 8+ (Z) 131.32 + (Iz) 1.886,1 - (Uv) 3.119,97[1]
Devet posto pad BDP-a iznosi 418,8 miliona eura u 2020. Pretpostavka je da se analiza MMF-a odnosi na jedan krizni kvartal, te da bi produžetak efekata krize i na treći kvartal imao još negativnije efekte po crnogorsku ekonomiju. Ako bi se kriza produžila i na sljedeću godinu, stvari bi se dodatno komplikovale. Nejasno je i koji ponder, odnosno specifična težina je dodijeljena svakom od ovih elemenata. Moja pretpostavka je da je značajnijim elementima (kao što je lična potrošnja, koja čini lavovski dio od gotovo 75 % BDP) dat manji procenat pada (oko -3% ili 103.9 mil. eura). Izvozu roba i usluga, koji je bitan element koji redukuje deficit tekućeg platnog bilansa, najvjerovatnije je dodiljeljena vrijednost od cca. minus 15% (282,9 mil. eura). Ovaj element kalkulacije BDP-a čine prihodi od turizma, saobraćaja, neto direktnih stranih investicija i izvoz roba i usluga. Pad prihoda po ovim osnovama će biti i najdrastičniji. Istovremeno, za očekivati je da će se ove tendencije povećanja deficita bilansa tekućih plaćanja (trgovinskog i finansijskog) u izvjesnoj mjeri ispeglati smanjenim uvozom, kako zbog smanjene tražnje za određenim pozicijama carinske klasifikacije, tako i zbog promjene cijena. Logično je za očekivati značajno manji uvoz, kao posljedicu očekivane propasti ljetnje turističke sezone, kao i prekida (smanjenja) saobraćaja, a posebno se to odnosi na stavke kao što su uvoz hrane i živih životinja (443.3 mil. eura), mineralna goriva i maziva (273,4 mil. eura), mašine i transportni uređaji (638 mil. eura), kao i druge grupe proizvoda [2]. Pad obima uvoza će se dešavati makar na nivou od 90-100 mil. eura. Takođe, smanjenje uvoza će, s druge strane, biti i posljedica rekordno niskih cijena nafte na svjetskom tržištu, kao i kontrakcije agregatne tražnje. Značajno će biti i smanjenje doznaka iz inostranstva kao i direktnih stranih investicija (SDI 325,7 mil. eura u 2018). To će se posebno reflektovati na manja ulaganja u sektoru nekretnina, što je sasvim očekivana posljedica ovakve situacije.
Iz ove malo šire metodološke elaboracije, jasno je koliko nepoznatih postoji u ovoj jednačini. U tom smislu projekcija MMF-a je, istini na volju, jako ''hrabra'' i predstavlja tek prvi talas analiza. Međutim, ono što duboko mora da zabrine, jeste što pad BDP-a ispoljava nesrazmjerno veliku senzitivnost na relativno male promjene pojedinih elemenata ovog agregata. Primjera radi, 2% pada lične potrošnje generiše oko 1-1,5% pada BDP-a. Slično, ako izvoz roba i usluga umjesto 15%, padne 30 % (što je mnogo realnija pretpostavka u ovoj situaciji), onda će BDP pasti 15,1%. Ako simultano i agregatna tražnja padne 10% (što je opet vrlo realno pretpostaviti, zbog efekta neizvjesnosti i tendencije da se štedi u uslovima ekstremnih kriza) onda BDP pada za 20,1%. Ako pak investicije u osnovni kapital dodatno padnu 30%, kumulativni pad crnogorskog BDP-a bio bi na nivou od 27,2%. Sa 50% pada prihoda od turizma u ovoj godini, crnogorski BDP bi pao za 35, 3%!
Dakle, mogući pad BDP-a u 2020. godini vrlo lako može biti i do četiri puta veći od projekcije MMF-a. Naravno da niko normalan ne priželjkuje ovakav katastrofičan scenario, ali s obzirom na to da postoje projekcije da bi BDP u SAD pod određenim uslovima mogao da se smanji i za cijelih 50% u drugom kvartalu [3] i prevaziđe krizu koju je izazvala Velika depresija 1929. godine, onda i mi moramo zavezati „sigurnosni pojas“ i pripremiti se na scenario B - dugotrajniji i razarajući ekonomski cunami. Preneseno na naš domaći, mikro nivo, jasno se ocrtavaju konture propasti koje je utrlo tvrdoglavo insistiranje na neoliberalnoj (globalističkoj) dogmi, o tzv. „nevidljivoj ruci države“ - ta nježna ručica, navodno, sama ispravlja sve disbalanse i eksterne šokove i vraća stvari na ravnotežni nivo. Nije zgoreg primjetiti da bi se bankrot crnogorskih finansija desio na ovaj ili onaj način, u ovoj ili sljedećoj godini. I bez ove krize. Ona je bila samo katalizator, koji je tu tendenciju istakao i ubrzao.
Vapaji rijetkih stručnjaka koji su razmišljali svojom glavom i prije svega iskreno patriotski zahtijevali veću ulogu države u planiranju, disperziju ekonomske strukture, zalagali se za formiranje državnih rezervi, agresivniji razvoj poljoprivrede, revitalizaciju ugašenih pogona i preduzeća, pažljivo zaduživanje i sl., bivaju proglašeni za jeretike od strane ideološke inkvizicije u Crnoj Gori, čije su perjanice profesori Veselin Vukotić i Petar Ivanović.
Sada su, prirodno, svi pogledi uprti u iznurenu i izmrcvarenu crnogorsku državu, koja poput biblijske krave i nakon sedam gladnih godina, treba da nahrani mnogočlanu porodicu. Kao što je zemljotres najbolji inspektor statike građevinskih objekata, tako je i ova kriza „previzitala“ sve naše zablude, laži i samoproklamovane statističke uspjehe. Ideološki politbiro tajkunske tranzicije insistirao je da nam ne treba jaka država, da nam nisu potrebne državne rezerve, jer zaboga, sve može da se kupi novcem (a evo, ispostavilo se da ne može), da je zalog razvoja i svijetle budućnosti uništenje poljoprivrede, industrijske proizvodnje i forsiranje sektora usluga i turizma. Po njima, državna razvojna banka, sopstvena valuta, državni monopoli i nacionalizovana preduzeća u određenim oblastima predstavljaju nepotrebni balast. Takva bolesna mantra se, konačno, pokazala kao oružje masovnog uništenja sopstvene države i privrede.
[1] Monstat, Bruto domaći proizvod 2018. [2] Statistički godišnjak CG, 2018, Spoljna trgovina. [3] Predviđanja američke ekonomije postaju sve strašnija: J. P. Morgan sada očekuje pad BDP-a za drugi kvartal za 25%, dok Goldman Sachs očekuje smanjenje od 34%, a Evercore ISI predviđa ogroman pad od 50%. https://www.barrons.com/articles/50-drop-in-us-gdp-coronavirus-51586893323
Bonus video:
